INFO

  • U USK NEMA ZARAŽENIH OSOBA
  • VIJEĆE SIGURNOSTI UN-A ODBACILO REZOLUCIJU RUSIJE I KINE O UKIDANJU OHR-A
  • EVROPSKA UNIJA: PORICANJE GENOCIDA JE U SUPROTNOSTI SA OSNOVNIM EVROPSKIM VRIJEDNOSTIMA
  • U TUŽILAŠTVU BIH BIT ĆE FORMIRAN PREDMET PROTIV ONIH KOJI NEGIRAJU GENOCID
  • DANAS ZASJEDA SKUPŠTINA USK
  • DETALJI ODLUKE O ZABRANI NEGIRANJA GENOCIDA I VELIČANJA RATNIH ZLOČINACA
  • KOJE KAZNE ZATVORA PODRAZUMIJEVA INZKOVA ODLUKA O ZABRANI NEGIRANJA GENOCIDA

POSLIJEPODNE UZ RTV USK - PRIČA: 'BIHAĆ JE MOJ' U RAZGOVORU S TANJOM DANON

- Tanja Danon, rođena Sarajka sa najljepšim dijelom života u Bihaću a danas sa adresom stanovanja u Holandiji. Iznova i iznova se vraća gradu kojeg smatra svojim, noseći ga u najljepšim i najsnažnijim emocijama, a o svemu što čini život posebnim čudom, više donosi naša Melita Mujadžić...

POSLIJEPODNE UZ RTV USK - PRIČA: 'BIHAĆ JE MOJ' U RAZGOVORU S TANJOM DANON


BIHAĆ, 19. jula - Tanja Danon, nekadašnja odgajateljica iz bihaćkog vrtića, otvorila je stranice svoje mladosti i života provedenog u gradu na Uni. Izazvalo je to  lavinu emocija i suze na njenom licu. U Bihaću je, kaže, ostavila najljepši dio života, ali sudbina ju je odvela u drugom pravcu, na drugu životnu adresu – u Holandiju. Ipak, gradu na Uni, svake godine iznova se vraća, kako bi vidjela prijatelje i oživjela uspomene. Iako rođena Sarajka, Tanja poručuje 'Bihać je moj'.

Teta Tanja...

Nju poznaju skoro sva bihaćka djeca, one prijeratne generacije. Omiljena teta iz bihaćkog vrtića koja je 20 godina svog života posvetila odgajaju najmlađih Bišćana, danas rasutih po cijelome svijetu. Nju ne zaboravljaju, a ni ona njih.

Ova rođena Sarajka, u ranoj mladosti došla je u Bihać i tu ostala više od 20 godina. Radila je u vrtiću sa djecom, osnovala školu plesa, organizirala više maskenbala... Ni naslutiti nije mogla da će dječji ples i radost prekinuti rat i njoj odrediti potpuno drugačiji životni put, onaj koji nju i danas tri decenije kasnije mnogo boli.

„Djeca neće rat, hoće mir“, bila je to zajednička poruka Tanje i stotine bihaćkih mališana na bihaćkom stadionu i njihov posljednji maskenbal. Životni putevi kasnije će im se razdvojiti, ali ljubav će uvijek ostati ista.

Igrom sudbine,  u ratnom vihoru Tanja je izašla iz Bihaća i nikad mu se više nije vratila. Tri mjeseca provela je u Beogradu, i tu je, priča nam, odbila da se bavi plesom. Koliko je voljela Bihać i njegovu djecu najbolje opisuje njena slijedeća izjava:

„Nema šanse ni za kakve milione, dok moja djeca umiru i krvare da ja plešem. Nema govora. Zato sam  odlučila da odem, da napustim sve i da probam neki novi život. Ali, uvijek sam se nadala da ću se vratiti“, ispričala je kroz suze Tanja koja se Bihaću nikad nije vratila, ali ona iz njega zapravo nikad nije ni odlazila.

Nakon tri mjeseca provedena u Beogradu, sudbina ju je dovela do Holandije u kojoj živi i danas. I tu je Tanja, poput Bihaća, 20 godina svog života posvetila odgajanju djece. Trenutno uživa u penzionerskim danima.

Od poslijeratnih godina pa do danas, nije prošla niti jedna godina a da ova rođena Sarajka, nije došla u grad na Uni. Prva je to destinacija koju posjeti svake godine. U njoj nema dom, niti članova porodice, ali ima prijatelje, djecu koju je odgojila i uspomene koje ožive - na najljepši dio života kojem se, iako je željela, nije vratila.

Djelić tog vremena, oživi jednom godišnje u susretu sa prijateljima i brojnim drugim Bišćanima, ali i starim fotografijama koje čuvaju sjećanje na nje Une....

„Gdje su moje Une“, putem novinskog članka tog naslova Tanja je tražila fotografije od djece koje je odgojila, kako bi sjećanje pobijedilo zaborav. U samo nekoliko dana na njenu holandsku adresu stiglo je više od 500 fotografija iz života provedenog u Bihaća, iz vremena radosti s djecom, plesa, druženja...



VEZANE VIJESTI

KOMENTARI


TRAŽI

MARKETING


RTVUSK LIVE





MARKETING