INFO

  • SRBIJA: LJEKAR UBIO RODITELJE LOVAČKOM PUŠKOM
  • SLUNJ: ODRŽANA KOMEMORACIJA STRADALIM ČLANOVIMA DRŽAVNE DELEGACIJE KOJU JE PREDVODIO DR.IRFAN LJUBIJANKIĆ
  • BOSANSKA KRUPA: OPĆINSKO VIJEĆE RAZMATRALO I USVOJILO REBALANS BUDŽETA
  • ZASJEDAO KOLEGIJ: SDA POZIVA SUD I TUŽILAŠTVO BIH DA ODMAH PUSTE FADILA NOVALIĆA NA SLOBODU
  • OD SUTRA NOVA FAZA U UBLAŽAVANJU MJERA PO ODLUCI KRIZNOG ŠTABA MINISTARSTVA ZDRAVSTVA FBIH
  • BOSANSKA KRUPA: PODRŠKA REALIZACIJI 40 PROJEKATA MLADIH SUGRAĐANA I NEVLADINIH ORGANIZACIJA
  • JAVNA DEBATA O PUTU BIH PREMA EU: PREPORUKE ZA NAPREDOVANJE U PROCESU PRIBLIŽAVANJA EU
  • SEKTOR PERADARSTVA U BIH: STANJE PODNOŠLJIVO, ALI NUŽNA JE POMOĆ DRŽAVE
  • OBILJEŽEN JE JOŠ JEDAN SVJETSKI DAN: ŽIVJETI SA MULTIPLA SKLEROZOM
  • SUTRA U NAŠOJ ZEMLJI UMJERENO DO PRETEŽNO OBLAČNO VRIJEME
  • SVIJET U DANU BIJELIH TRAKA: SJEĆANJE NA STRAHOVITA STRADANJA STANOVNIŠTVA PRIJEDORA
  • UZ DAN BIJELIH TRAKA: SEDAM MOGUĆIH MJESTA ZA IZGRADNJU SPOMENIKA UBIJENOJ DJECI PRIJEDORA
  • UNIVERZITET U BIHAĆU: UZ ADEKVATNE PRIPREME MOGUĆE ODRŽAVANJE REDOVNIH ISPITNIH ROKOVA NA FAKULTETIMA

ČAČAK U ZAGREBU

- Ivan Tolj, Ivan Kapular, Marinko Krešić i Mile Ćuk osjetili su se prozvanim da dignu glas kao da je rat jučer počeo i nikad neće završiti.

ČAČAK U ZAGREBU

ZAGREB, 17.decembra - Da se odmah razumijemo, autor ovih redaka ne gaji nikakve simpatije za žanr muzike koji preferira Lepa Brena, iako ga ona vrlo uspješno prodaje po prostorima na kojima žive nekadašnji narodi i narodnosti propale Jugoslavije. Poskakivanja u minici i šljokicama uz neizbježne Duge noge za igranje ili hibridnu Mile voli disko mojoj generaciji bila su obilježja svega onoga što je rockerski nabrijanog omladinca trebalo nervirati u ono vrijeme propasti jedne države. I to velike države koja je osnovala i financirala sve silne domove mladih i omladinske klubove, (ne) shvaćajući da nam tako daje takav prostor slobode kakav nitko nikad ovdje niti je vidio, nit će opet vidjeti. Nismo mi tada shvaćali da Jugoslavija ode kvragu niti nas je za nju bilo briga. Naprosto su nas zanimale druge stvari. A tih je drugih bilo sve više.

Dok smo mi, dakle, išli drumom, Brena je išla šumom i preko svojih pjesama postala uvjerljivo najveća jugoslavenska zvijezda. Premda se nakon devedesetih u Hrvatskoj moglo čuti da su je slušali samo Srbi i „oficiruše“, činjenica je da je jednako punila kako beogradski Pionir i sarajevsku Skenderiju, tako i splitske Gripe i zagrebački Dom sportova. Gdje god se pojavila, Fahreta Jahić naprosto je ubijala. Rado bih, ali nisam dovoljno pametan, pronašao usporedbu s tom možda prvom instant zvijezdom koju je širokoj jugoslavenskoj javnosti servirao majstor provokacije Milovan Ilić Minimax. Brena se tada, da se opet ne bi zavaravali, ušetala u naše domove u tolikoj mjeri da danas – uz sve društvene mreže i medijske poluge – sličnog primjera nema.

'Cepala je Brena bolje od Madonne'

A onda su krenuli i filmovi. Cepala je Brena brže i bolje od Madonne te svoje Hajde da se volimo 1,2,3, ma tko više zna koliko, a još kad se u međuvremenu spanđala s tenisačem Slobodanom Bobom Živojinovićem – istinskom legendom tenisa koji je uspio iživcirati čak i Johna McEnroa kad je onomad otišao jesti sendvič, dok je irski Amerikanac divljao po terenu – nacionalnoj sreći nije bilo kraja. „Imam miliona koliko ovaj reket ima rupa“, tako nekako je glasio naslov Bobinog intervjua u čitanom sportskom tjedniku Tempo. A imao je i Brenu.

Pa onda zapuca Lepa i ultimativni hit Jugoslavenku. Vrijeme je to onih helikopterskih spuštanja u Temišvaru, Sofiji i ostalim balkanskim metropolama željnih dobre zabave.

Sve je to skupa išlo svojim ritmom, dok se nije raspalo kao kula od karata. Do Hrvatske su stizale vijesti da je ona postala kao i druge – ništa drukčija od kasnije stasale Cece i njenog zločinca Arkana. Da se umontirala u srpski stroj, kao i Branko Kockica – sjećate ga se? – koji je toliko podivljao u mržnji prema Hrvatima da je u nekom jurišu poginuo na vukovarskom ratištu.

Nisu to bile samo lažne vijesti, nego gola ratna propaganda. Ako Branko kockica, dječji ljubimac, gine u Vukovaru, tko od tih Srba uopće vrijedi? Ako je i Brena, „Jugoslavenka“, uzela srpsku uniformu, što možemo očekivati od ovih naših ovdje Srba?

S tim krimenom „uniforme“ kasnije je objašnjavala da je to bio jedini način da izvuče članove obitelji iz Brčkog. Dugo je trebalo da se ta „zvezda Granda“ vrati i opet nastupa po Hrvatskoj. Ipak, kako ono kažu, vrijeme liječi sve i samo pjesma ostaje, pa je još prije deset godina bez problema napunila veliku zagrebačku Arenu.

Isto je ponovila za vikend. I to dva dana za redom. Koncert je pripremljen maksimalno profesionalno. Najprije su revijalni magazini objavljivali reportaže iz njenog beogradskog doma, portali su pumpali atmosferu, Brena se čak sastala i sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Produkcija je bila po svemu nalik velikim svjetskim zvijezdama. Više od 150 ljudi je prošlo preko bine, različiti orkestri, zborovi, četiri puta se presvlačila, došle su desetine autobusa opreme. I odlučila se zapjevati – upućeni tvrde ovom autoru – prvi put nakon rata „onu najskuplju“  Jugoslovenku, kohezivnu pjesmu nikad sastavljene nacije, neslužbenu himnu u krvi propale države. I ne samo da je izvela, nego je oba dana po 18.000 ljudi s njom u zboru pjevalo o moru Jadranskom, klasju panonskom, duši Slovenskoj, a sve u ime rastavljene domovine.

Penzioneri koji su bili generali

E to je izgleda bilo previše skupini dokonih penzionera koji su u vrijeme rata obavljali funkcije generala. Ivan Tolj, Ivan Kapular, Marinko Krešić i Mile Ćuk osjetili su se prozvanim da dignu glas i baš nalik na devedesete opet počeli o „srpskoj uniformi“, „paravojnim jedinicama“, „jugonostalgiji“, mrskoj zvijezdi petokraki i slično, kao da je rat jučer počeo i nikad neće završiti. "Za vrijeme koncerta vijorile su se jugoslavenske zastave sa zvijezdom petokrakom. Je li slučajno da se ovo vrijeđanje i sramoćenje odvija u zagrebačkome adventu, kojim se volimo hvaliti pred cijelim svijetom, desetak dana prije Božića, sedam dana prije izbora za predsjednika Hrvatske", pitaju se hrvatski generali, ali ih – srećom – malo tko čuje.

Kao i obično, gađali su u ništa, jer se zapravo i nisu javili toliko zbog Brene, koliko zbog sebe. Oni bi naprosto režirali svijet po svojoj mjeri, bili društveni arbitri i čuvari nacionalnog identiteta. U njihovom svijetu nema mjesta ne samo za Lepu Brenu, nego i za svih onih 36.000 ljudi koji su bili u Areni. Prestani da mrziš, pjeva na jednom od zadnjih albuma Koja iz Discipline kičme. I pusti druge da pjevaju što žele. Samo bez pozivanja na mržnju. Srećom, ovo ipak nisu devedesete pa je doseg generalske objave bio jedva nešto veći od Facebook statusa, a natjerao je i autora ovog teksta da zažali jer nije otišao na koncert. Ako njima četvorici ta muzika smeta, valjda ima nešto dobro u njoj. Zato: "Čačak, Čačak, šumadijski rock'n'roll, to je život moj i tvoj, oj Moravo, oj!“



VEZANE VIJESTI

KOMENTARI


TRAŽI

MARKETING


RTVUSK LIVE





MARKETING