ZOI 2026 u Italiji: Sportska zabava, ali koliko to sve košta?

-    Igre su počele, a same pripreme za Zimske olimpijske igre 2026. u Milanu i Cortini bile su daleko od savršenih. Treba li promijeniti model domaćinstva Olimpijskih igara?                                                                                                                                                                                                                                              

KELN, 09. februara - Pripreme za Zimske olimpijske igre 2026. u Milanu i Cortini bile su daleko od idealnih. Klizalište je kasnilo i bilo je puno problema. Bob staza je kontroverzna od samog početka. Historija pokazuje da su mnogi domaćini Zimskih olimpijskih igara također imali problema s kašnjenjem u izgradnji borilišta ali i rastućim troškovima. No, možda baš 2026. predstavlja prekretnicu.

„Iskreno, ovo je neoprostivo, posebno za nešto poput višenamjenske arene“, rekao je Victor Matheson za DW, misleći na odgodu s izgradnjom klizališta.

„Možda je malo razumljivije za specijalizirane objekte koji se moraju posebno izgraditi za Olimpijske igre, ali s ekonomske perspektive, ako već nemate objekte, poput velikog zatvorenog objekta koji se može koristiti za hokej, vjerojatno se uopće ne biste trebali takmičiti za organizaciju Olimpijskih igara.“

Matheson je profesor ekonomije na College of the Holy Cross u Worcesteru, Massachusetts, a njegova ekspertiza su ekonomski efekti velikih sportskih događaja.

Procijenjeni budžet za Zimske olimpijske igre 2026. iznosi više od tri milijarde eura. Neki izvještaji sugeriraju da će ekonomski poticaj od Igara iznositi otprilike 5 milijardi eura, na primjer kroz turizam i nadogradnju infrastrukture. Ta brojka ipak ostaje samo procjena.

Historija također pokazuje da, nažalost, previše Igara pati od istog sindroma - odnosno da skupi stadioni i objekti s vremenom ostaju ne(is)korišteni. Pitanje isplati li se uopće biti domaćin Olimpijskih igara postavljalo se i prije, ali možda je ove godine prikladno konačno se time ozbiljnije pozabaviti.

Isplati li se uopće biti domaćin Olimpijskih igara?

„Lokalni građani i porezni obveznici više su puta rekli da, iako su Olimpijske igre zabavni događaji, ne žele nužno plaćati tuđu zabavu“, rekao je Matheson.

„S obzirom na opći nedostatak lokalne podrške, zemlje u kojima građani imaju malo uticaja na cijeli proces sigurno će biti u boljoj poziciji za domaćinstvo ovih događaja od živahnih demokratija. Tako je MOO (Međunarodni olimpijski odbor) na kraju morao birati između Pekinga i Almatija za domaćina posljednjih Zimskih igara. A FIFA je do sada imala Svjetska prvenstva u Kataru i Rusiji, a 2034. ide u Saudijsku Arabiju."

Međunarodni olimpijski odbor je neprofitna organizacija, što znači da 90 % prihoda od Igara ide izravno natrag u sport i razvoj sportaša, uključujući pomoć gradovima domaćinima. Godine 2018. najavio je da će osigurati 925 miliona dolara za Milano-Cortinu, dakle nešto manje od 970 miliona dolara koje je dao Pekingu za organiziranje Igara 2022. godine. Ali zbog svoje strukture, MOO je u mnogim aspektima još uvijek vrlo ovisan o potencijalnim domaćinima.

„Cijela MOO-ova 'Agenda 2020' koja je organizaciju obavezala na održivi olimpijski model (uključujući održivu ekonomiju) nije bila izbor temeljen na dobronamjernosti, već je na kraju djelomično utemeljen na samoodržanju sistema", rekao je Matheson.

„Čudna stvar koju ljudi ne shvaćaju jest da MOO zapravo nema novca za vlastite događaje. Ima samo historija i prava vlasništva na svoje ime i olimpijske krugove. Trebaju mu dakle predani partneri da bi MOO zapravo bio domaćin Igara.“

U slučaju Milano-Cortine pronašli su jednog takvog partnera, ali to nije bio izbor koji je prošao bez kontradikcija.

„Mislim da je jedna važna stvar koju treba zapamtiti za Milano-Cortinu da je ovo okolnost u kojoj problemi gotovo u potpunosti dolaze od lokalnog organizacijskog odbora, a ne od MOO-a. MOO je zapravo bio prilično spreman na kompromis kako bi smanjio opterećenje na lokalne domaćine u ovom slučaju, na primjer, predlažući da domaćini premjeste utrke na (postojeće) staze u Švicarsku umjesto da troše ogromne svote na novu bob stazu u Cortini", rekao je Matheson.

„Svakako to sad izgleda kao da je ponos u više navrata stao na put ekonomiji ili djelotvornosti na ovim Igrama.“

Jedno logično rješenje bilo bi imati nekoliko rotirajućih domaćina, ideja koja se može često čuti u posljednjih 20 godina. To bi dramatično smanjilo troškove. Međutim, njihov odabir je težak posao.

„Donald Trump je također razotkrio još jednu manu u tom planu. Očito je da je nada trebala biti odabir domaćina (stalnih ili drugih) koji podržavaju ljudska prava i demokratiju“, rekao je Matheson.

„Ali što učiniti ako jedan od vaših preferiranih domaćina brzo skrene iz socijaldemokratije u kršenje ljudskih prava i autoritarizam?“

Iako se čini malo vjerojatnim da će se takva rješenja pojaviti u bliskoj budućnosti, domaćinstvo u više zemalja, kao što je FIFA učinila na Mundijalu, može pomoći u podjeli financijskog tereta, smanjenju ulaganja u infrastrukturu i povećanju vjerojatnosti dugoročnog korištenja olimpijskih objekata. Matheson je također impresioniran nekim idejama koje su osmislili organizatori Ljetnih olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine.

„Prilično sam zadovoljan s nekoliko koraka koji se poduzimaju za Igre u Los Angelesu, posebno potezom vezanim za povećanje geografskog otiska preseljenjem softballa u Oklahomu. To će smanjiti troškove (korištenjem postojeće sportske i turističke infrastrukture), proširiti pristup navijačima i povećati prihode (prebacivanjem barem nekih događaja u područja s velikom potražnjom za tim sportom)“, rekao je Matheson.