Živi svjedoci logoraških dana i noći i danas podsjećaju na nepobitnu istinu o logorima, zločinima i zločincima

-     Juli je mjesec tuge i žalosti. Mjesec podsjećanja na najteže trenutke agresije na jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu, kada su nestajale čitave porodice.  Ali kultura sjećanja i pamćenja je bitna, jer zločin o kome se ne priča, kao da se nije ni dogodio...                             

PRIJEDOR/VELIKA KLADUŠA, 24. jula - Vratiti se na mjesto zločina, nešto je, što može samo žrtva. Zijad Bačić iz Zecova tvrdi, da je to nešto što ga, koliko god bilo teško, psihički iscjeljuje. 

Olakšanje nije, jer već 33 godine traga za posmrtnim ostacima 29 članova svoje porodice. Među njima su majka, dvojica braće, sestra. O svojoj sudbini, govorio je Zijad na nedavno održanoj javnoj tribini posvećenoj logorašima i žrtvama najozloglašenijih prijedorskih logora 'Keraterm' i 'Omarska'.

Kakve posljedice ostaju, znaju to i Kladušani, koji su prošli logor Drmaljevo. Jedan od njih Alija Feriz podsjeća da su upravo u cilju očuvanja sjećanja na taj logor i izdali knjigu sa svjedočanstvima preživjelih. 

Feriz danas živi teško narušenog zdravlja, bez jednog bubrega i srčanim teškoćama, ali od širenja istine ne odustaje. Zahvaljujući svjedocima, u Americi se trenutno sudi Seadu Miljkoviću, koji je, da bi dobio američki pasoš, promijenio prezime u Dukić. Prema pisanju brojnih portala, tužiteljica Elizabet Nilsen ga je nazvala sadističkim čuvarom, jer je žrtve tukao iz zabave.

Bitno je zato pisati historiju, kazali su nam naši sagovornici. Alija Feriz i Sakib Selimović pored svega ističu da je potrebno čuvati istinu o tim događajima da se ne bi ponovilo. 

Većina logoraša koja je preživjela brojne brutalne torture i mučenja danas se bore sa posljedicama i zdravstvenim problemima. Ovako ili slično je svakom logorašu. Pored vidljivih, brojni nose nevidljive rane i ožiljke. Ne mogu to pokazati, ali njihova duša zna. I opet žive i raduju se svakom novom danu, uz osmijeh koji krije ogromnu traumu.