Zašto se mnogi moraju liječiti u inostranstvu: 'Prodaju imovinu da bi imali terapiju'

•  Mnogi u Bosni i Hercegovini su primorani liječiti se u inostranstvu. Uglavnom su to teško bolesni, čiji životi ovise o tome da li (ne)će u drugoj državi dobiti zdravstvenu pomoć.

BIH, 13. novembra - To što nemaju mogućnost liječenja u svojoj zemlji dodatno im značajno otežava ionako teško stanje uzrokovano bolešću. Još je teže kada nemaju novac potreban za liječenje u inostranstvu, uprkos tome što su zdravstveno osigurani. Često je riječ o izdacima koji su i imućnijima veliki trošak.

Brojni su oni koji se obrate jednoj od humanitarnih organizacija preko koje skupljaju novac potreban za liječenje u drugoj državi. Jedna od tih organizacija jeste Pomozi.ba.

"Sedmično pokrećemo apele za liječenje sugrađana. Među njima je 90 posto onkoloških pacijenata. Mnogi su prodali imovinu da bi finansirali svoje terapije, a cijene lijekova, koje koriste svake tri sedmice, dosežu nekoliko hiljada KM. Terapije koje život znače nisu dostupne preko Fonda solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a i kada jesu, liste čekanja za te terapije su preduge dok pacijenti nemaju vremena. Svaka sekunda im je važna, posebno kod imunoterapije kojom se poništavaju negativni efekti kemoterapija", kazali su nam iz Pomozi.ba.

Razlozi liječenja u inostranstvu

Specijalistu ortopedije Ismeta Gavrankapetanovića, koji je direktor Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" u Sarajevu, pitali smo zašto se brojni građani moraju liječiti izvan Bosne i Hercegovine. Smatra da za to postoje četiri osnovna razloga.

Prvi je taj da se dio ozbiljnih medicinskih zahvata ne rade u Bosni i Hercegovini i regionu. Drugi je, kako je podsjetio, odlazak značajnog broja ljekara na Zapad. Treći je tehnološki zaostatak i posljednji je odnos prema zdravstvenim radnicima.

"Još uvijek imamo dosta vrhunskih zdravstvenih radnika, ali praćenje tehnologije i odnos prema tim radnicima su nešto čime se ne možemo pohvaliti kao društvo", ocijenio je Gavrankapetanović.

 Iz Pomozi.ba iz svog iskustva nam potvrđuju Gavrankapetanovićeve riječi.

Finansiranje

Ključno je pitanje kako osigurati novac za liječenje u inostranstvu. Postoje fondovi, kakav je spomenuti Fond solidarnosti FBiH, koji osiguravaju taj novac, ali tog novca nema dovoljno da bi zdravstvenu pomoć u inostranstvu dobili svi oni kojima je ona potrebna. Tako da dio njih čeka da dobije taj novac. U Pomozi.ba su to nazvali "listama smrti".

Ovo je problem kojim se bavi zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Admir Čavalić (SBiH). U izjavi za Klix.ba je obrazložio zašto ovaj problem postoji u FBiH. Naime, kako je ukazao, problem se tiče Člana 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, kojim je entitetska vlada obavezana sufinansirati Fond.

"Dakle, Vlada FBiH bi trebala pratiti iznos doprinosa za zdravstvo tokom određene godine i na osnovu toga planirati sredstva za Fond solidarnosti. Nažalost, aktuelni i prethodni saziv Vlade nisu ispoštovali Zakon. Zbog toga onkološki pacijenti opravdano postavljaju pitanje krivične odgovornosti. Fondu se u posljednjih nekoliko godina uskraćuje više od 100 miliona KM godišnje, koliko bi taj fond trebao dobiti. Taj novac ostane u budžetu i iskoristi se za nešto drugo", naglasio je Čavalić.

Naveo je da su entitetski parlamentarci svjesni da će Zavodu zdravstvenog osiguranja FBiH tokom godine nedostajati finansijska sredstva. Napomenuo je da sam Zavod urgira kod Vlade i Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Parlamenta FBiH, čiji je predsjednik Čavalić, da se novac obezbijedi.

Istakao je da su jednom prilikom uspjeli u tome da Vlada više novca usmjeri ka Fondu solidarnosti, ali da je to nešto čime se ne bi trebala baviti parlamentarna radna tijela, već da bi Vlada to trebala sama uraditi.

Također je podsjetio da entitetski revizori redovno utvrđuju da Zavod zdravstvenog osiguranja i Ministarstvo zdravstva FBiH ne postupaju po navedenom članu Zakona o zdravstvenom osiguranju. Dakle, kako dodaje, to pokazuje da njegova procjena nije paušalna.

"Da pojednostavimo - poenta je u tome da Vlada u planiranju budžeta ne pripremi dovoljno sredstava", rekao je.

Za Čavalića je paradoksalno liste onih koji čekaju na liječenje nazivati listama čekanja. Zapravo, za njega su to, kako su konstatirali i u Pomozi.ba, liste smrti.

"To je nešto što ne bi trebalo postojati. Šta su to liste čekanja, kako definirati čekanje, kako novac uskratiti jednom pacijentu da bi taj novac dobio drugi pacijent!? Ne postoje kriteriji na osnovu kojih bi se odgovorilo na prethodna pitanja. Niti se mogu definirati jasni kriteriji jer nemoguće je jednom ljekaru odlučiti da li prvo pomoći nekom kome je potrebna hitna operacija ili onom ko je teško bolestan, ali u tom trenutku mu nije potrebna hitna operacija. Zbog toga i u samom Zavodu izbjegavaju govoriti o listama čekanja", naglasio je.

Kao ekonomista rješenje vidi u uvođenju parafiskalnog nameta od 1 KM na platu ili da se dio indirektnih poreza, kao što su akcize na duhan i duhanske proizvode, iskoristi za stvaranje stabilnog izvora finansiranja liječenja teško bolesnih. Dodaje da sistem zbrinjavanja ove populacije ne smije ovisiti o bilo čijoj volji.

"Ponižavajuće je da su onkološki pacijenti prinuđeni lobirati kako bi se povećala budžetska sredstva za njihovo liječenje. Stvari se moraju riješiti jednom za sva vremena", poručio je sagovornik Klix.ba.

Prihvatljivo mu je i to da se entitetska vlada zaduži, npr. preko Londonske berze, za liječenje teško bolesnih, tj. da se ispuni ono što je propisano Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Ovim zakonom je propisano da se svaki pacijent jednako tretira, što trenutno nije slučaj. Čavalić je upozorio da zbog toga postoji mogućnost da pacijenti tuže one koji su odgovorni za to.

Govoreći o tome da li postoji procjena koliko je godišnje potrebno novca za liječenje teško bolesnih, ukazao je da je to nešto što procjenjuje Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH. Pohvalio je što se te procjene povećavaju, ali je podsjetio da se povećavaju i troškovi liječenja. Mišljenja je da bi nekoliko desetina miliona KM godišnje bilo dovoljno da se ovaj problem riješi.

"Nekoliko puta sam razgovarao s onkološkim pacijentima. Imao sam i članove porodice oboljele od karcinoma, koji su morali ići u Mostar na liječenje jer linearni akcelerator u Tuzli nije bio u funkciji. Rekao sam tim pacijentima da sam na njihovom mjestu, u bolničkoj odjeći bih otišao na sjednicu parlamenta kako bi se svi senzibilizirali da se problem riješi. Ko god to riješi, neće dobiti, ni izgubiti političke poene jer ovo je pitanje elementarnog dostojanstva", konstatirao je.

Čavalić je naveo da nema nikakve povratne informacije od entitetskog premijera Nermina Nikšića (SDP) i entitetskog ministra zdravstva Nediljka Rimca (HDZ 1990) po ovom pitanju.

Rješenje

Da bi se smanjio broj onih koji su primorani liječiti se u inostranstvu, za Gavrankapetanovića je potrebno kontinuirano educirati zdravstvene radnike i pratiti tehnološki razvoj u medicini.

"Društvo u cjelini, a posebno entitetska ministarstva zdravstva, treba pomoći ovim naporima. Povjerenje u zdravstveni sistem je direktno stvar kako zdravstveni sistem odgovara pacijentima. Organizacija, posvećenost, povjerenje, uz punu podršku sistema, put su kako ovaj problem možemo ublažiti. To je dalek, ali jedini moguć put", poručio je direktor Opće bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš".

Sličnu poručuju iz Pomozi.ba, dodajući da je njihov najveći cilj da jednog dana ne budu primorani prikupljati po dvije KM za nečije liječenje.