U noći požara oko 185 štićenika Doma penzionera u Tuzli bilo prepušteno tročlanom medicinskom osoblju

• Dok se u većini evropskih zemalja ustanove koje brinu o starijim i nemoćnim osobama smatraju važnim dijelom sistema, u Bosni i Hercegovini one su i dalje nedovoljno razvijene i često prepuštene sami sebi.

Tuzla, 6. novembra - U Evropi se starijima pruža ne samo zdravstvena, nego i emocionalna i društvena podrška, a u BiH stariji žive u teškim uslovima, nažalost, bez adekvatne njege.

Tragedija koja se dogodila u Tuzli u noći 4. novembra potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu kao i region. U požaru koji je zahvatio Dom penzionera u Tuzli smrtno je stradalo 11 osoba, a u bolnici je još uvijek 15 povrijeđenih.

Ova tragedija ponovno je otvorila pitanje sigurnosti, nadzora i uslova u domovima u kojima boravi najugroženija kategorija društva - starije osobe. Iako su mnogi od tih domova osnovani s namjerom da pruže zaštitu i dostojanstven život najstarijim članovima društva, o kojima nema ko da brine, u praksi se često suočavaju s ozbiljnim problemima kao što su nedostatak kadrova i loši uvjeti u kojima stariji borave.

Ni blizu evropskog standarda

U poređenju s većinom zemalja Evropske unije, gdje se u domove za starije ulažu značajna sredstva, BiH se i dalje oslanja na minimalnu podršku. Također, u Njemačkoj i drugim članicama Evropske unije postoje zakonske norme koje definišu propise kao što su minimalan broj njegovatelja po korisniku, redovne inspekcije i procjene kvaliteta usluge koju su obavezne i vrše se svake godine. U BiH, s druge strane, ne postoji jedinstven državni i zakonski okvir koji bi regulisao ove standarde.

Izjava premijera FBiH, Nermina Nikšića, koji je kazao kako će biti oformljen tim Vlade FBiH koji će obići institucije i ustanove koje su u nadležnosti FBiH, te da će se tražiti isto i od kantonalnih i nadležnih vlasti proizvela je reakcije. Postavlja se i pitanje premijeru da li to znači da se ovakve ustanove ranije nisu obilazile.

 Kako je kazao za Klix.ba potparol Doma penzionera u Tuzli, Admir Muslimović, u ovoj ustanovi radi oko 70 uposlenika dok dom ima 185 korisnika. Od ukupnog broja uposlenih oko 20 su njegovatelji, medicinski radnici te fizioterapeuti. Dva su socijalna radnika, a preostali uposleni su radnici na održavanju, portiri i drugi.

 Dom nije imao niti jednog psihologa i sociologa. Svaki petak dolazile su ekipe za mentalno zdravlje koje su brinule o štićenicima. Problem s nedostatkom kadra prisutan je u mnogim sektorima, a ovi podaci trebaju dodatno da alarmiraju vlasti da se uhvate u koštac s istim.

Zastrašujući je podatak da su u noći kada je došlo do požara u smjeni bili samo jedna medicinska sestra i dva njegovatelja kao i čuvar na ukupno stotinu štićenika od kojih su neki bili i nepokretni. Važno je istaknuti da precizan broj štićenika koji su se zadesili u noći požara nije moguće utvrditi s obzirom da su neki bili na bolničkom liječenju.

Vijeće Evropske unije preporučilo je da ustanove za starije moraju biti: sigurne, pristupačne osobama s invaliditetom, povezane sa zdravstvenim i preventivnim uslugama. U Domu penzionera u Tuzli nepokretne i slabije pokretne osobe su boravili na najvišim spratovima, a zgrada u kojoj je smješten Dom, pružala je i hotelski smještaj.

U trenucima požara, zbog sigurnosnih razloga, zabranjeno je koristiti lift, što je dodatno otežalo proces evakuacije.

Visoke cijene

Važno je problematizovati i visoke cijene kao i loše higijenske uvjete u kojima su boravili penzioneri u ovom domu. Kako piše u cjenovniku na web stranici Doma penzionera u Tuzli, za pokretne ili sposobne osobe cijena smještaja za jedan mjesec iznosi 1.050 KM u dvokrevetnoj sobi, a u jednokrevetnoj 1.300 KM.

Za polupokretne/nepokretne osobe cijena u dvokrevetnoj sobi iznosi 1.450 KM, a u jednokrevetnoj 1.550 KM. Za one koji boluju od demencije, Pakrinsonove i Alzhajmerove bolesti cijena mjesečnog najma iznosi 1.450 KM u dvokrevetnoj sobi te 1.650 KM u jednokrevetnoj sobi.

"Korisnici će plaćati pored mjesečne cijene usluga smještaja i dodatni novčani iznos od po 150 KM za troškove i to: pelene, čišćenje i mijenjanje urinarnog katetera, čišćenje i mijenjanje stome i hemoterapiju za svaki trošak posebno", navodi se na web stranici.

Loši uvjeti

Vijećnica Naše stranke u Gradskom vijeću Grada Tuzle, Dragana Berberović Gagro, samo dva mjeseca prije tragedije upozorila je na loše uvjete u ovoj ustanovi. Berberović Gagro je objavila niz fotografija koje opisuju stravične uvjete u kojima su boravili štićenici ove ustanove u Tuzli.

"Ono sto vidim je vlaga, neurednost i obroci od dvije kriške hljeba i kašike pavlake - to nije hrana, to je poniženje! Za ovo mi nije potrebno da me neko ubjeđuje. Pregledala sam i jelovnik ustanove, sve je kako piše, samo napisano i realno nije baš isto i količinski dostatno. Za tu cijenu moraju biti i hrana i uvjeti bolji", navela je.

Dodala je da su korisnici i skrbnici ranije prijavljivali "mobing, loše uvjete i nesposoban menadžment".

"Iako se upravljačke pozicije često dijele stranački i pogoduju pojedincima, ti pojedinci moraju biti sposobni upravljati javnim dobrom. Ako to ne rade - sramota je svih nas koji imamo mogućnost javno ukazati i ukloniti nedostatke", ukazala je Berberović Gagro.

 S obzirom da još uvijek traje uviđaj na mjestu nesreće, uzrok koji je doveo do ove tragedije nije poznat, ali svakako da neko mora preuzeti odgovornost. Za kraj, nadamo se da će nadležni nakon ove tragedije poboljšati brigu prema najstarijoj kategoriji društva i da se ovakav užas više nikada neće ponoviti.