U ime ubijene djece Prijedora: Vrijeme bijelih biljega brutalnih zločina i patnje treba simbolični spomenik

-   S bijelim trakama na rukama, kao onda 1992. godine kako se označavalo nesrpsko stanovništvo, danas su ulicama Prijedora od Starog grada do Glavnog trga u organiziranoj mirnoj šetnji učestvovali brojni građani iz cijele Bosne i Hercegovine ali i iz dijaspore. Dostojanstveni u svom bolu, ujedinjeni tugom...                                                                                                                            

PRIJEDOR, 31. maja – Sagovornica naše novinarske ekipe u Prijedoru Kelima Kadirić prisjeća se i uvijek pa i ovom prilikom vrati se sva žalost i jad u njena sjećanja i sve što su premetnuli preko glave i života. Sjeća se čaršafa koje su stavljali na prozore a da nisu ni znali šta to znači i kakve će posljedice to identificiranje donijeti.

I nisu Prijedorčani znali da su bijele trake na njihovim rukama i čaršafi na prozorima samo uvertira u progon, etničko čišćenje, masovna ubistva, genocid. Nakon mirne šetnje, na glavnom trgu položene su 102 bijele ruže u obliku kruga, koje predstavljaju čistoću, nevinost i poniznost, svaka sa imenom ubijenog prijedorskog djeteta. Roditelji i aktivisti su i danas zahtijevali da se izgradi dugo traženi simbolični spomenik ubijenoj djeci Prijedora.

Fikret Bačić, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora kazao je našoj ekipi kako oni, roditelji ubijene djece Prijedora i građani koji su potpisali peticiju, i to 1173 građana Srba, Hrvata i Bošnjaka, imaju samo jedan zahtjev, jedan jedini, a to je da se Spomenik ubijenoj djeci Prijedora izgradi upravo na ovom mjestu jer je ova lokacija usmeno dogovorena sa prethodna tri načelnika.

Međutim, dijalog sa sadašnjim gradonačelnikom ne postoji, kažu aktivisti koji se godinama bore za izgradnju spomenika. Bez obzira na sve poteškoće ističu da je iz Prijedora i danas po tko zna koji put odaslana poruka mira.

Edin Ramulić, jedan od organizatora Dana bijelih traka u Prijedoru navodi da je njihova ideja bila da svim građanima Bosne i Hercegovine pa i ljudima u susjednim zemljama da se može komemorirati žrtve, a da se tu ne uključuju politika, niti nacionalizam, niti bilo kakvi vjerski elementi, i time podsjetiti da su se uspjeli sjetiti te djece i da su uspjeli to da urade na dostojanstven način.

I nakon toliko godina, šutnja i nemar vlasti bole Prijedorčane a Emsud Muslimović kaže da je najteže to što još uvijek ne znaju gdje su mnoge žrtve, jer ne daju se informacije o lokacijama, a on čeka da dođe kakva informacija o grobnicama koje su još uvijek neotkrivene.

U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.  Godinama se 31. maja ukazuje na značaj obilježavanja ovog datuma ali i poručuje da je potrebno njegovati kulturu sjećanja i ne zaboraviti zločine koji su počinjeni u tom dijelu BiH, ali i drugim mjestima.