Subašić pred Generalnom skupštinom UN-a: Ne dijelimo se na ove i one. Dijelimo se na dobre i loše

 - Na obilježavanju 30. godišnjice od genocida u Srebrenici, koje je po prvi put održano u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u New Yorku, snažan govor održala je Munira Subašić, predsjednica udruženja Majke Srebrenice.

NEW YORK, 08. jula - Obraćajući se pred delegacijama iz cijelog svijeta, Subašić je emotivno govorila o svom ličnom gubitku, o zločinu koji je počinjen u "zaštićenoj zoni" pod zastavom UN-a, te o borbi majki da njihova djeca ne budu zaboravljena.

„Ja sam Munira Subašić, preživjela sam genocid. U genocidu mi je ubijeno 22 člana uže i šire porodice, među njima i moj muž i moj najmlađi sin koga sam najviše na svijetu voljela", kazala je na početku obraćanja.

Subašić je zahvalila onima koji su podržali Rezoluciju UN-a o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, poručivši da će oni koji nisu „ostati u mraku“.

„Majke to neće nikada zaboraviti, niti ćemo oprostiti.“

Posebno je naglasila odgovornost Ujedinjenih nacija u onome što se dogodilo 1995. godine, rekavši da je genocid počinjen pod njihovom zaštitom, „pred očima cijelog svijeta“.

U svom govoru govorila je o životu s bolom, o djeci koja su ostala siročad, o onima koji nikada nisu upoznali svoje očeve, kao i o snazi majki da svoju djecu odgoje bez mržnje i osvete.

„Naša su djeca danas doktori, inženjeri, profesori. Govore nekoliko stranih jezika.“ – kazala je Subašić, poručujući svim majkama svijeta da djecu treba odgajati u ljubavi, bez mržnje i osvete.

Govoreći o svom ličnom bolu, istakla je da "kad ubijete jednoj majci dijete, ubili ste dio nje. A živjeti bez tog dijela – jako je teško.“

Dodala je da su majke Srebrenice imale jasan cilj – da njihova djeca, iako su prošla kroz genocid, izrastu u dobre i obrazovane ljude.

„Mi smo uspjele. Djecu smo odgojile bez mržnje i bez osvete.“

Ukazala je na licemjerje svijeta koji, kako je rekla, „30 godina ništa nije naučio“. Pitala je kako će svijet poslati poruku Ukrajini, Palestini i drugim mjestima dok „mi ovdje još uvijek čekamo pravdu“.

„Zar neko ima pravo da ubija nečije dijete? Zar neko ima pravo da siluje nečiju kćer? Nema.“

Munira Subašić pozvala je sve da se zajedno bore protiv nepravde, negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.

„Mržnja ubija. Cijeli svijet je danas zapaljen. Nešto loše se dešava u ovoj atmosferi.“

Dodala je da su zločinci „ubijali našu djecu, ali i njihove buduće porodice“.

„Danas bih imala snahu, unučiće, bila bi puna kuća… Ubistvom moga djeteta ubili su i moju radost.“

Unatoč svemu, kaže da su majke pružile ruku povjerenja svim majkama svijeta, jer "majka je samo majka.“ Naglasila je da još uvijek nisu pronađene sve kosti ubijene djece:

„Bez njihovih kostiju ne možemo ni kazati da su postojali, da su živjeli.“

Kritikovala je i to što mnogi zločinci još uvijek nisu imenovani i privedeni pravdi.

„Dijelimo se na dobre i loše. Dobri da budu još bolji, a loši da postanu dobri. Pravda je na našoj strani – i mi ćemo, ako Bog da, pobijediti", bila je njena poruka na kraju.

„Učite i spriječite. Hvala vam svima.“ – završila je Subašić.