- 01.03.2026.
- RTV USK
SRETAN DAN NEZAVISNOSTI!
- Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?, glasilo je referendumsko pitanje...
SARAJEVO/Oslobođenje, 1. mart - Izvještač Oslobođenja javio je da referendum u Drvaru i Bosanskom Grahovu uopće nije održan nakon što je, uoči otvaranja glasačkih mjesta, došlo do incidenta na ulazu u Opštinu Drvar.
Prilikom rutinske
kontrole saobraćaja privedeni su mještani Bosanskog Petrovca kod kojih su,
prema navodima tadašnjih organa bezbjednosti, pronađeni paketi glasačkih
listića i dokumentacija za provođenje referenduma, uključujući navodno
falsifikovana rješenja o imenovanju odbora za provođenje glasanja. Uslijedila
su hapšenja, reakcije lokalnih političkih struktura i dolazak operativaca iz
Bihaća, dok su se zahtjevi za održavanje referenduma miješali sa optužbama za
zloupotrebe i nezakonite radnje.
Na magistralnom putu
Sarajevo – Travnik – Banjaluka postavljane su barikade, a u večernjim satima
došlo je do pucnjave na kombi koji je saobraćao tim pravcem. Poginuli su vozač
Boško Zahar i putnik Vaso Potajac, dok su se ljekari borili za živote povrijeđenih,
uključujući i Semira Maglića.
Blokade puteva u
Turbetu i okolnim mjestima nastavile su se i narednog dana, uz zahtjeve za
ostavkama policijskih zvaničnika i poruke da se okupljenima mora obratiti
tadašnji predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Radovan Karadžić.
Posmatrači Evropske
misije bili su na terenu, ali bez mogućnosti da utiču na razvoj događaja.
Ovi događaji, o kojima je
izvještavalo Oslobođenje, govore o tome koliko su dani uoči i tokom
referenduma bili obilježeni dubokim podjelama, nepovjerenjem i sve češćim
incidentima na terenu. Dok se u jednom dijelu zemlje govorilo o demokratskom
izjašnjavanju građana, u drugom su već postavljane barikade i potezalo se
oružje.
Za Oslobođenje je o
ovom historijskom događaju govorio akademik Mirko Pejanović, u vrijeme
rata član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
- Te 1992. godine, a
dobrim dijelom i tokom 1991., Bosna i Hercegovina bila je suočena s
historijskim okolnostima disolucije i raspada jugoslovenske federacije, što ju
je dovelo u stanje ozbiljnog izazova za vlastitu opstojnost, kazao je
Pejanović.
Naš sagovornik je
podsjetio da su u procesu raspada federacije, Slovenija, Hrvatska i Makedonija
već 1991. odlučile krenuti putem nezavisnosti i suverenosti, te su raspisale
referendume, proglasile nezavisnost i time označile prestanak egzistencije
dotadašnje Jugoslavije.
- Bosna i Hercegovina
našla se pred izazovom da pronađe političko rješenje za svoju budućnost i
razvoj svoje državnosti, koja se do tada razvijala kao republička državnost,
slično kao i u drugim jugoslovenskim republikama, ističe Pejanović.
Problem je nastao, kaže
on, kada se u Skupštini SRBiH tome suprotstavio SDS, koji je odbijao ideju
suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine.
- Rješenje je pronađeno
kroz parlamentarnu raspravu krajem 1991. i početkom 1992. Ideju nezavisne i
suverene Bosne i Hercegovine i raspisivanje referenduma podržale su sve
parlamentarne stranke, i vladajuće SDA i HDZBiH, i opozicione, osim Srpske
demokratske stranke, ističe Pejanović.
U skladu s tim, Skupština
SRBiH donijela je odluku o raspisivanju referenduma, koji je proveden 29.
februara i 1. marta 1992.
- U tim vrlo nepovoljnim
okolnostima, dok je već trajao rat u Hrvatskoj, na referendum je izašlo 64
posto upisanih birača. Od tog broja, 99 posto građana pozitivno je odgovorilo
na referendumsko pitanje: jesu li za suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu,
državu ravnopravnih građana i naroda, kaže naš sagovornik.
Na tom osnovu je,
naglašava Pejanović, međunarodna zajednica 6. aprila 1992. priznala Bosnu i
Hercegovinu.
- Priznanje je najprije
dalo 12 država Evropske unije, potom Sjedinjene Američke Države, a u narednim
mjesecima ukupno 76 zemalja svijeta do novembra 1992. Bosna i Hercegovina
postala je članica Ujedinjenih nacija 22. novembra 1992., podsjetio je Pejanović.
Referendum u BiH je
proveden pod međunarodnom kontrolom, a u njemu su učestvovali građani svih
naroda Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnu ili ideološku pripadnost.
- Režim Slobodana
Miloševića, zajedno sa Srpskom demokratskom strankom Radovana Karadžića,
odgovorio je na referendum i međunarodno priznanje agresijom JNA na Bosnu i
Hercegovinu, opsadom Sarajeva i progonom civila bošnjačke i hrvatske
nacionalnosti iz istočne Bosne, Posavine, istočne Hercegovine i Krajine. Do dva
miliona civila bilo je prisiljeno napustiti svoja mjesta stanovanja, kaže on.
Rat je okončan uz pomoć
međunarodne zajednice potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru
1995.
- Na temelju tih
preokreta i rezultata, Bosna i Hercegovina će, uz podršku međunarodne
zajednice, ostvariti i članstvo u Evropskoj uniji, čime bi ušla u period mira,
sigurnosti i ekonomskog prosperiteta, smatra Pejanović.
Iako su
građani svjesni značaja tih događaja, ostaje otvoreno pitanje koliko
o tome znaju mladi.
Pejanović vjeruje da
mlade treba sistemski uvoditi u razumijevanje tog historijskog prijeloma
kroz obrazovni sistem, medije, aktivnosti nevladinih organizacija, političkih
stranaka i državnih institucija, kako bi shvatili šta znači imati vlastitu nezavisnost,
suverenost i pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini te da se ravnopravno
razvijaju s evropskim, demokratskim i naprednim državama.


