Skandalozan slučaj u Švedskoj: Dječaka Raifa (4), koji ima autizam, protjeruju u BiH, iako je rođen u Malmöu

• Švedski mediji donose gotovo nevjerovatnu priču o deportaciji četverogodišnjeg dječaka Raifa u Bosnu i Hercegovinu, iako je rođen i dosadašnji život proveo u Malmöu. Mali Raif će tako morati biti rastavljen od mame i brata, dok ne dobije papire za ulazak.

ŠVEDSKA, 26. januara - Raif ima četiri godine i živi u Malmöu. Ima autizam i poremećaj govora. Još uvijek ne može pričati i i dalje nosi pelenu. Sada mora napustiti mamu i braću u Švedskoj na nekoliko mjeseci kako bi zatražio dozvolu za povratak.

Kada su Raif i njegov otac Haris Terzić pozvani na sastanak u Migracijskoj agenciji u novembru, Haris nije bio ni približno pripremljen na vijest koju je dobio: da je Raifov posljednji zahtjev odbijen i da je izbačen iz zemlje.

"Nisam razumio. Rekao sam: kako možete izbaciti četverogodišnjeg dječaka bez roditelja? Gdje ćete ga ostaviti?", kaže Haris Terzić.

Kada se Raif rodio u Švedskoj 2021. godine, nije dobio državljanstvo. Porodica živi u Malmöu, a i njegova mama i tata imali su stalni boravak u Švedskoj. Kada je Raif imao nekoliko mjeseci, njegov otac je postao švedski državljanin. Dvaput su roditelji tražili švedsko državljanstvo i za Raifa, ali su dobili odbijenicu. Tada su tražili dozvolu boravka. To što Raif nije imao pasoš bilo je presudno za odluku Migracijske agencije u njegovom slučaju.

Čak i tamo su dobili odbijenicu. Migracijska agencija je procijenila da Raif prvo treba imati bosansko državljanstvo i pasoš, kao što je imao njegov otac kada se Raif rodio. Kasnije bi to mogao koristiti u zahtjevu za dozvolu boravka ili švedsko državljanstvo.

Migracijska agencija tvrdi da su roditelje informisali o tome. Ali roditelji opisuju vijest kao hladan tuš, jer je izbacivanje već bilo realno.

"Da smo ranije razumjeli šta treba da uradimo, uradili bismo to", kaže Raifova mama Nicole Eriksson.

Od sastanka u novembru, Haris Terzić je bio u Bosni sa sinom i uredio državljanstvo, pasoš i zahtjev za Švedsku. Roditelji su dobili informaciju da može proći između tri i devet mjeseci prije nego dobiju odgovor. Također su obaviješteni da Raif ne smije boraviti u Švedskoj.

"Svi pričaju o Konvenciji o pravima djeteta i takvim stvarima. Ali šta ona zapravo znači?", pita se Haris Terzić.

"Dobio sam paniku kada sam to shvatio. Dijete koje se još ne može samo nahraniti i koje i dalje nosi pelenu", kaže mama Nicole Eriksson.

Trenutno je Raif u Švedskoj sa turističkom vizom. Najkasnije u martu mora napustiti zemlju. Već mu je ukinuta dječija naknada i više ne može ići u vrtić. Program za habilitaciju zbog poremećaja govora koji je trebao početi sada neće biti moguć. Ako se razboli, roditelji moraju platiti punu cijenu. Više nema pravo na nijednu od ovih stvari.

Svaki dan Raif ide sa mamom da odvede mlađeg brata Amara u vrtić u Malmöu. Amar je rođen nakon što je tata postao švedski državljanin, pa je i on švedski državljanin.

"Raif voli vrtić, i to je ono što je najtužnije. Vidim suze u njegovim očima kada ne može ići tamo", kaže Nicole Eriksson.

Raif nije išao u vrtić od novembra, kada je izbačen.

Porodica će uskoro biti razdvojena. Haris Terzić i Raif odlaze u Bosnu da tamo čekaju. Raifova dva starija brata, mlađi brat i mama ostaju u Švedskoj.

"Migracijska agencija procjenjuje da se porodični život može održavati i izvan Švedske", stoji u odluci.

"Razumio bih to da se radi o odrasloj osobi, ali ne o četverogodišnjem djetetu", kaže Haris Terzić.

On vodi firmu u građevinarstvu i moleraju sa tri zaposlena. Ne zna kako će funkcionisati dok mora biti nepoznato koliko mjeseci u inostranstvu.

"Pokušaću organizovati što bolje mogu", kaže Haris Terzić.

Raif se rodio dok je njegov otac imao dozvolu boravka u Švedskoj. Kada se rodio mlađi brat Amar, otac je postao švedski državljanin.

Raifova nana živi u Bosni, ali ima 84 godine, a Raif ne razumije bosanski jezik.

"Ne mogu ga ostaviti. Ne mogu ga ostaviti samog tamo", kaže otac.

Mama Nicole će se brinuti o trojici braće u Švedskoj. Najstariji brat se boji da se Raif nikada više neće vratiti.

"Socijalni radnici kažu da moram biti jaka i izdržati, zbog ostale djece. Ali osjećam se kao da sjedim na ekserima". kaže ona.