REZULTATI JEDNE STUDIJE U NJEMAČKOJ GOVORE JASNO I POUČNO: AfD sve popularniji među radnicima

-      AfD je posebno uspješan među radnicima. I to iako prema jednoj studiji ova stranka ima prvenstveno tržišno-liberalni kurs koji je u posljednje vrijeme čak dodatno pooštrila...

BERLIN, 15. augusta - Na zadnjim saveznim izborima Alternativa za Njemačku (AfD) je prvi put bila najjača stranka među radnicama i radnicima. Ovisno o institutu za ispitivanje javnog mnijenja, između 30 i 38 posto radnica i radnika glasalo je za AfD.

No studija Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj, koju je naručila redakcija TV-emisije „Panorama" javnog servisa ARD, dolazi do zaključka da gospodarsko-političke i socijalno-političke pozicije AfD-a nipošto ne idu u prilog radnicima. Kako se zaključuje, ovu stranku se može jasno označiti kao tržišno-liberalnu, naklonjenu poduzetnicima i fiskalno-konzervativnu.

Za studiju je politolog Floris Biskamp analizirao temeljni program AfD-a, kao i sve njegove programe za izbore za njemački Bundestag i Europski parlament od 2013. godine. Rezultate je provjerio dodatnim metodama, primjerice kvantitativnim analizama programa i evaluacijom odgovora stranaka u anketi uoči izbora. Sve analize dosljedno pokazuju da je AfD od svog osnutka snažno tržišno-liberalno usmjeren.

 Analiza stajališta stranaka

To je posebno vidljivo u Biskampovoj analizi odgovora u tzv. Wahl-O-Matu od 2013. godine. Riječ je o 38 zahtjeva koje je odabrala Savezna središnjica za političko obrazovanje, a koje stranke uoči saveznih izbora mogu odbiti, podržati ili zauzeti neutralan stav. Biskamp je vrednovao one tvrdnje koje se jasno odnose na gospodarsku i socijalnu politiku, primjerice pitanja porezne politike, povećanja ili smanjenja socijalnih davanja, državnih izdataka ili regulacije tržišta.

Rezultat: AfD se od svog osnutka nalazi jasno na tržišno-liberalnom kraju spektra i time otprilike između stranaka Unije i FDP-a. Na saveznim izborima 2025., prema ovoj analizi, dosegnuo je 92 posto. Samo je liberalni FDP sa 100 posto bio još dalje na tržišno-liberalnom polu. stranke Unije (CDU/CSU) su ostvarile 79 posto, BSW 29 posto, SPD i Zeleni po 25 posto, a Ljevica osam posto.

Radnici kao poželjno biračko tijelo

Unatoč toj snažno gospodarski liberalnoj usmjerenosti, AfD prema politologu Biskampu želi ciljano pridobiti radnike. U internom strateškom dokumentu saveznog predsjedništva AfD-a, koji je dostupan redakciji „Panorame", kao ciljne skupine navode se „mali ljudi”, radnici i nezaposleni. Budući da stranka u višem srednjem sloju ima negativan imidž, navodi se da je potrebno „glasove koji nedostaju u višim slojevima nadoknaditi još boljim rezultatima među ‘malim ljudima’”.

Biskamp kaže da je prije svega promijenjen imidž stranke, a manje njezin program.

Rene Springler, stručnjak AfD-a za socijalnu politiku, proturječi toj interpretaciji. Druge stranke, posebice SPD, ostavile su „ogromnu prazninu u zastupanju radnika”: „Mi popunjavamo tu prazninu u zastupanju jer imamo potrebu predstavljati te interese.” Kao specifične interese radnika Springer navodi „domovinu, obitelj i učinak”, ali priznaje da te vrijednosti ne dijele samo radnici.

Institut ZEW Mannheim je prije saveznih izbora 2025. došao do zaključka da bi od fiskalne politike AfD-a natprosječno profitirali ljudi s visokim prihodima i imovinom. Springer kritizira da takvi izračuni ne uključuju neizravne namete poput određivanja cijene CO₂. No njihovo ukidanje također bi natprosječno koristilo bogatima, jer oni u prosjeku troše više CO₂.

"Oni unutra protiv onih vani"

Politolog Biskamp upozorava da vlastiti gospodarski interesi nisu nužno presudan čimbenik pri donošenju odluke na biračkom mjestu. Općenito se može utvrditi da je sukob oko raspodjele između „onih gore i onih dolje”, gdje se, primjerice, radi o visini plaća ili oporezivanju imovine, izgubio na važnosti u političkom natjecanju.

Prema Biskampu, razlog tome je i činjenica da se današnje radnice i radnici sve rjeđe socijaliziraju u radničkom pokretu: u klasičnim sindikatima ili u vlastitim organizacijama za radnice i radnike, primjerice radničkim sportskim ili pjevačkim društvima. Umjesto logike „gore protiv dolje”, AfD nudi alternativno tumačenje. Rene Springer je u intervjuu za „Panoramu" rekao: „Socijalno pitanje 21. stoljeća više nije pitanje između ‘onih dolje i onih gore’, nego pitanje između ‘onih unutra i onih vani’.” Prema tome, pogled se treba manje usmjeravati na bogate i imućne, a više na migraciju i globalizaciju.

Radi se o, kaže političar AfD-a Springer, „zaštiti od onih koji dolaze ovamo i na kraju iskorištavaju socijalni sustav”.

Sama socijalna politika prema studiji nije dovoljna

Studija politologa Biskampa na kraju dolazi do zaključka da nije dovoljno ako druge stranke u natjecanju s AfD-om pokušavaju ostvariti uspjeh isključivo socijalno-političkim ponudama. „One također moraju raditi na tome da birači ponovno doživljavaju državu općenito, a socijalnu državu posebno, kao nešto što pridonosi poboljšanju životnih uvjeta i od čega oni sami imaju koristi.” Ta je percepcija tijekom posljednjih desetljeća znatno oslabjela, zaključuje Biskamp.