PORUKA IZ KAMIČANA U IME SVIH ŽRTAVA: Kultura sjećanja je obaveza prema žrtvama i opomena budućim generacijama

-      U Memorijalnom centru Kamičani kod Kozarca danas je održana komemoracija povodom Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane. Po završetku programa klanjana je kolektivna dženaza i obavljen ukop pet identificiranih žrtava ubijenih tokom 1992. godine...                                                                                                                                                                                                                                           

KOZARAC/BIHAĆ, 20. juli - Tokom obilježavanja poručeno je da kultura sjećanja predstavlja obavezu prema žrtvama, ali i upozorenje budućim generacijama na posljedice negiranja ratnih zločina i genocida.

Posljednji smiraj danas su pronašli Azmir Hajrudin (24), najmlađa žrtva ovogodišnje dženaze, Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić.

Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokalitetima, među kojima su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Neka tijela ekshumirana su još 1997. godine, dok se na konačnu identifikaciju i ukop čekalo gotovo tri decenije. U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima žrtve su ukopane u različitim mjesnim mezarjima.

Organizatori komemoracije podsjetili su da se ovaj datum i dalje službeno obilježava kao dan žalosti samo na području Unsko-sanskog kantona.

Ovogodišnji program bio je posvećen logoru Trnopolje, jednom od tri prijedorska logora formirana u maju 1992. godine, kroz koji su prošle hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila.

Istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Mujo Begić kazao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih osoba, ali i prisilnih deportacija, sistematskog zlostavljanja i seksualnog nasilja.

- Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva - rekao je Begić.

Dodao je da je Trnopolje bilo mjesto kroz koje je prošlo oko 23.000 civila, koji su živjeli u neljudskim uslovima, bez osnovnih sredstava za život. Istovremeno, logor je bio mjesto masovnih deportacija i teških zločina nad ženama, djecom i drugim zatočenicima.

- Zato je važno da se ova mjesta pamte i da o njima govore buduće generacije. Zatočenici su bili smješteni u školskim prostorijama, Domu kulture, okolnim kućama, ali najvećim dijelom na otvorenom, pod improvizovanim skloništima. Nisu imali pitku vodu, hranu, higijenske uslove niti bilo šta što je neophodno za dostojanstven život - naveo je on.

Naglasio je da je Trnopolje bio logor žena i djece.

- To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene - rekao je Begić.

Podsjetio je da je jedna od ključnih karakteristika logora Trnopolje bila njegova uloga u provođenju prisilnih deportacija. Hiljade ljudi odvođene su vozovima, autobusima i kamionima iz Prijedora s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s tog područja.

Govoreći o manje poznatim aspektima funkcioniranja logora, Begić je istakao da je Trnopolje bilo i mjesto ucjene.

- Ono o čemu se najmanje govori jeste da je Trnopolje bio i logor ucjene. Zatočene žene i djeca korišteni su kao sredstvo pritiska na muškarce koji su se nalazili u Omarskoj i Keratermu, kako bi se spriječio svaki pokušaj otpora ili bijega - istaknuo je Begić.

Na kraju je pozvao sve koji imaju priliku da posjete Trnopolje, ističući da samo obilazak mjesta zločina može pomoći da se shvati razmjer stradanja i važnost očuvanja kulture sjećanja.

Bećirović: Obaveza je čuvati istinu o zločinima u Prijedoru i tragati za nestalima

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je danas u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu da se od borbe za istinu i pravdu, traganja za nestalima i procesuiranja odgovornih za ratne zločine u Prijedoru i dolini Sane nikada ne smije odustati.

Bećirović je kazao da se danas odaje počast za više od 3.176 ubijenih civila, među kojima je 102 djece.

- Ovdje smo da porodicama šehida iskažemo duboko poštovanje i zahvalnost jer neumorno čuvaju istinu i bore se za pravdu. Ovdje smo jer nikada nećemo zaboraviti masovna ubistva, mučenja, progone, istrebljenja, deportacije, prisilna premještanja i širenje terora među civilnim stanovništvom - rekao je Bećirović.

Istaknuo je da današnja kolektivna dženaza podsjeća na jedan od najmračnijih perioda evropske historije nakon Drugog svjetskog rata.

Prema njegovim riječima, brojni dokazi svjedoče da zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, među kojima su masovna ubistva, logori i masovne grobnice.

Posebno je ukazao na masovnu grobnicu Tomašica, otkrivenu 2013. godine, koju je nazvao trajnom opomenom čovječanstvu i jednim od dokaza namjere počinilaca zločina.

Prijedor je 1992. godine bio poprište jedne od najsistematičnijih kampanja progona nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Lokalne vlasti naredile su putem Radija Prijedor da nesrpsko stanovništvo svoje kuće obilježi bijelim čaršafima, a da pri izlasku iz domova oko ruke nosi bijele trake. Uslijedila su masovna hapšenja, progoni i ubistva, dok su hiljade civila odvedeni u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su bili izloženi mučenju, izgladnjivanju i ubistvima.

Posmrtni ostaci žrtava skrivani su u masovnim grobnicama širom Bosanske krajine, među kojima su Tomašica i Korićanske stijene. Brojni ostaci premještani su u sekundarne grobnice radi prikrivanja zločina, zbog čega potraga za nestalima traje i danas.

Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene na području Prijedora osuđeno je 17 osoba na ukupno 276 godina zatvora. Najviša pojedinačna kazna izrečena je bivšem predsjedniku Općine Prijedor i prijedorskog Kriznog štaba Milomiru Stakiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.