• 11.10.2026.
  • RTV USK,

POGLED NA VRIJEME PROŠLO I VRIJEME DANAŠNJE: Križarski ratovi, borba za moć i mobiliziranje masa

POGLED NA VRIJEME PROŠLO I VRIJEME DANAŠNJE: Križarski ratovi, borba za moć i mobiliziranje masa

-    Katolička crkva je 1095. godine pokrenula križarske ratove koji su odnijeli milijune nevinih života. Kako je srednjovjekovni Sveti rat postao političko oružje koje i 1.000 godina kasnije oblikuje svjetske sukobe?                                                                                                                                                                                                                                                                                    

KELN/BERLIN, 11. oktobra - „Sadašnji trenutak uvelike podsjeća na 11. stoljeće... Mi ne želimo ratovati, ali moramo, baš kao i naša braća kršćani prije tisuću godina.“ To su riječi američkog ministra rata Petea Hegsetha iz njegove knjige iz 2020. godine „Američki križarski rat: Naša borba da ostanemo slobodni“.

Hegseth je samo posljednji u dugom nizu političara i ekstremista koji se pozivaju na križarske ratove – od Ku-klux-klana, preko američkog predsjednika Georgea W. Busha, pa sve doOsame bin Ladena i Andersa Breivika.

Povijest križarskih ratova duga je i složena. Ali ona se može sažeti kao izniman primjer toga kako religija može postati moćno oruđe za postizanje političkih ciljeva, pomažući vođama da ujedine ljude, opravdaju ratove i mobiliziraju potporu masovnih razmjera.

Prošlo je gotovo 1.000 godina od onog studenog 1095. godine kada je papa Urban II. održao vatreni govor koji će pokrenuti stoljeća ratovanja i promijeniti tijek povijesti. Zašto su križarski ratovi i dalje tako snažan izvor nadahnuća za suvremene vođe?

Borba za moć dvojice papa i poziv na Sveti rat

Sredinom 11. stoljeća muslimani, Turci Seldžuci, osvojili su golema područja na Bliskom istoku. Početkom 1070-ih preuzeli su kontrolu nad svetim gradom Jeruzalemom. Širile su se glasine da su hodočasnici i kršćani koji žive u toj regiji progonjeni, a sveta mjesta oskvrnjena.

Papinstvo u Rimu u to se vrijeme ogorčeno borilo za prevlast s carem Svetog Rimskog Carstva Henrikom IV. oko toga tko doista drži uzde moći u zapadnom kršćanskom svijetu. Zbog tog sukoba i postojanja suparničkog pape Klementa III., kojeg je Henrik postavio, papa Urban II. godinama nije mogao sigurno boraviti u Rimu te je stalno bio na putovanjima, tražeći saveznike po južnoj Italiji i Francuskoj.

Kada je bizantski car Aleksije I. Komnen 1095. godine uputio apel papi Urbanu II. za pomoć u obrani od Seldžuka, to je papinstvu pružilo priliku da demonstrira svoju moć tako što će, zaobilazeći Henrika, okupiti europsko plemstvo za ni manje ni više nego – Sveti rat.

Na putu do Svete zemlje – pogrom Židova u Europi

Rat je bio uobičajeno stanje u srednjovjekovnoj Europi, koju je pogodio i niz sušnih godina, gladi i kuge. Vjerovanje da je to biblijski „smak svijeta“ bilo je široko rasprostranjeno.

Urbanov poziv na Sveti rat radi „oslobađanja Crkve Božje“ bio je uvjerljiv: uz već proklamirani antisemitizam, demonizirao je muslimane i obećao križarima potpuni oprost svih prošlih grijeha – kao i vječno spasenje.

Poziv na Sveti rat prihvatili su muškarci i žene iz svih društvenih slojeva, od „prinčeva do seljaka“, navodi Jonathan Phillips, stručnjak za povijest križarskih ratova sa Sveučilišta Royal Holloway u Londonu.

„Od ljudi se tražilo da odu u nepoznato, tisućama kilometara daleko“, kaže on. Šanse da poginu bile su oko 35 do 40 posto. Zato su morali „biti vođeni nečim važnijim od golog života. Vjera je morala biti na prvom mjestu“.

Vojska sastavljena od seljaka, nižerangiranih vitezova i plemića, koju su predvodili propovjednici, krenula je u Svetu zemlju 1096. godine. Taj pohod kasnije je postao poznat kao „križarski rat seljaka“.

Svoje prve žrtve odnio je u Porajnju, gdje su masakrirane tisuće Židova u jednom od najranijih valova antisemitskih pogroma u srednjovjekovnoj Europi.

Bolje organizirana vojska visokog europskog plemstva okupila se u Konstantinopolu između studenoga 1096. i travnja 1097. godine.

U Svetoj zemlji – krvoproliće bez presedana

Sveta zemlja, koja se nalazila između današnje Turske, Sirije i Egipta, bila je multietničko, višejezično društvo podijeljeno između sunitskih turskih vladara (Seldžuka) na sjeveru i šijitskog kalifata sa sjedištem u Egiptu (Fatimida) na jugu.

Lokalnom stanovništvu trebalo je vremena da shvati da ovo nije samo još jedan u nizu pljačkaških pohoda, već dugoročno osvajanje. Iskoristivši tu političku rascjepkanost, križari su brzo zauzeli ključne gradove poput Edese i Antiohije, da bi 1099. godine osvojili i sam Jeruzalem, gdje su masakrirali tisuće „nevjernika“ – muslimanskih i židovskih stanovnika.

Na tim su prostorima kršćanski vladari opstali sljedeća dva stoljeća. Mnogi povjesničari smatraju da je pad posljednjeg križarskog uporišta, grada Akre, 1291. godine označio kraj križarskih ratova u Svetoj zemlji.

Borba protiv Osmanlija i Rekonkvista na Iberijskom poluotoku

Kasnije su, međutim, pokretani novi križarski pohodi, uključujući i one kojima je cilj bio zaustaviti napredovanje Osmanlija u jugoistočnoj Europi u 14. stoljeću.

Kršćanski vojni pohodi poznati kao „Rekonkvista“ imali su za cilj ponovno osvajanje Iberijskog poluotoka od muslimanske vlasti, što je trajalo sve do kraja 15. stoljeća.

Križarski ratovi u službi ratova civilizacija

Nasljeđe križarskih ratova i dalje predstavlja moćnu i polarizirajuću kulturnu odrednicu. I na Istoku i na Zapadu povijesno sjećanje na te srednjovjekovne svete ratove često se iznova koristi za definiranje modernih identiteta, politike i sukoba.

Američki predsjednik George W. Bush izazvao je zgražanje javnosti kada je 2001. godine takozvani „Rat protiv terorizma“ opisao kao „križarski rat“.

S druge strane, Osama bin Laden koristio je upravo taj izraz kako bi američke vojne akcije prikazao kao vjerski sukob s ciljem uništenja islama. U svojoj propagandi Bin Laden se pozivao na nasljeđe Saladina, legendarnog kurdskog zapovjednika koji se i danas poštuje kao junak koji je 1187. godine preoteo Jeruzalem križarima.

„Od 19. stoljeća Saladin postaje simbol borbe protiv zapadnog kolonijalizma i imperijalizma“, kaže Mohamed El Merheb, stručnjak sa Sveučilišta SOAS u Londonu. „Tijekom 20. stoljeća mnoge islamističke skupine također počinju zapadne sile nazivati ’križarima’, pa to postaje dio političkog nacionalizma na državnoj, ali i na popularnoj razini, primjerice u filmovima. Na Zapadu se danas događa ista stvar, samo u suprotnom smjeru.“

Križarsku simboliku već dugo koriste desničarski pokreti u Sjedinjenim Državama i Europi kako bi promicali narative o sukobu civilizacija. Latinsku frazu „deus vult“ (Božja volja) koristile su osobe poput desničarskog masovnog ubojice Andersa Breivika, ali i njemačka desničarska stranka Alternativa za Njemačku (AfD), dok francuska ekstremno desničarska stranka „Rekonkvista“ nosi ime upravo po spomenutim vojnim pohodima.

Aktualni američki ministar rata Pete Hegseth ima istetoviranu frazu „deus vult“ na ruci i križarski križ na prsima te je u više navrata koristio simboliku križarskih ratova kako bi definirao unutarnju i vanjsku politiku SAD-a – od rata u Iranu do „borbe“ protiv „pošasti ljevičarenja“. U svojoj knjizi Hegseth križarske ratove naziva „obrambenim“ i „egzistencijalnim“ ratom za obranu Europe od islamske ekspanzije.

To nije bio samo sukob između kršćanstva i islama

Međutim, El Merheb smatra da se križarski ratovi danas često pogrešno svode na jednostavan sukob između kršćanstva i islama, „što zapravo nikada nije bio isključivi slučaj“.

On ističe činjenicu koja se u modernoj politici svjesno zanemaruje, naime „da su križarski ratovi od samog početka bili izrazito antisemitski pohodi ili nasilni pohodi usmjereni protiv drugih kršćanskih zajednica u Europi, poput katara u Francuskoj, protiv Bizanta i islamskog svijeta, a zanemaruju se i brojni međureligijski savezi između muslimana i križara“.

U svemu tome, zaključuje on, moderni političari zaboravljaju koliko su ti povijesni pohodi zapravo bili nasilni i destruktivni.

PODIJELI
IZVOR
DW - Deutsche Welle,

POVEZANE VIJESTI

Učitavam ...

Anketa

Trenutno nema dostupnih anketa.

Newsletter