PEĆINA ORLOVAČA, PRIRODNI DRAGULJ BIH: Dom endemskih vrsta i fosila starijih više od 16.000 godina

-     Pećina kod Pala krije bogat speleološki svijet, endemske vrste i rijetke fosilne ostatke stare, a danas je važna turistička i naučna destinacija...                

PALE, 25. aprila - Pećina Orlovača, prahistorijsko nalazište u podnožju planine Romanije i nadomak Sarajeva, poznata po bogatom pećinskom nakitu, endemskim vrstama i ostacima pećinskog medvjeda starim oko 16.500 godina, predstavlja jedan od najznačajnijih speleoloških lokaliteta u Bosni i Hercegovini.

Kako je izjavio vodič i stručni saradnik Miloš Vujadin, u neposrednoj blizini pećine nalazi se izvorište rječice Sinjave, dok se iznad nje uzdižu stijene brda Orlovača na 1.056 metara nadmorske visine.

Otkrivena je 1975. godine, kada su prvi istraživači ušli u njen unutrašnji prostor, nakon čega počinje njen razvoj i istraživanje, kao i prilagođavanje za turističke posjete. Danas predstavlja turističko-speleološki kompleks koji posjećuju ljudi iz cijelog svijeta.

Ulaz u pećinu nalazi se na brdu, a turistička staza duga je više od 500 metara. Tokom obilaska moguće je vidjeti najljepše primjere pećinskog nakita – stalagmite, stalaktite, pećinske stubove, draperije, salive, halaktite, aragonite, koralni nakit i bigrene kadice.

Vujadin ističe da je Orlovača jedan od najljepših prirodnih bisera, s unikatnim formacijama koje podsjećaju na antičke i renesansne građevine, te predstavlja izuzetnu speleološko-estetsku, ali i paleontološku i biogeografsku vrijednost.

Pećina Orlovača jedan je od najljepših bisera, koje je priroda stvorila. Na ruti kojom je prošetala ekipa agencije Anadolu, može se vidjeti prirodno bogatstvo, unikatan pećinski nakit, stalagmiti i stalaktiti se smjenjuju sa fragmentima koralnog i aragonitnog nakita.

Pećinski stubovi podsjećaju na antičke i renesansne dvorce i spomenike različitih boja. Sa čistom i netaknutom prirodom te brojnim pećinskim ukrasima, Orlovača predstavlja izuzetnu speleološko-estetsku vrijednost.

Pećina Orlovača po svojoj ljepoti i geološkim formacijama je jedna od najljepših u BiH.

U pećini žive i endemske vrste koje su se prilagodile životu u ovom prirodnom dragulju.

"Najbrojniji stanovnici su beskičmenjaci, insekti, tu imamo endemsku vrstu Charonites orlovacensis, koja je dobila ime po ovom lokalitetu. To su spektakularna bića, da tako kažemo, prilagodila su se životu u ovim teškim uslovima. Nemaju čulo vida, nego se kroz pećinu kreću svojim ekstremitetima, osjećaju prostor i dosta su osjetljivi na ljudski uticaj. Kada upalimo svjetla i kada čuju ljude, sklanjaju se u svoja skloništa. Teško ih je vidjeti u turističkom obilasku", pojasnio je Vujadin za AA.

Među zaštićenim vrstama, istakao je, nalaze se i slijepi miševi – mali potkovičar i mali mišouhi večernjak, koji imaju važnu ulogu u ekosistemu kao noćni predatori insekata.

"Svake godine se rade monitorinzi i poštuju se zakoni kada je riječ o njihovoj zaštiti. Zimi ne radimo zbog njih jer su oni tada u procesu hibernacije. A u ljetnom periodu se mogu nekad i vidjeti. Nisu opasni za ljude i izuzetno su korisni u ekosistemu. Jedini su noćni predatori insekata", rekao je Vujadin.

U pećini su pronađeni i paleontološki ostaci kosti pećinskog medvjeda (ursus speleus), koji datiraju od prije 16.500 godina, a koji su izloženi u muzeju koji djeluje u sklopu pećine.

"Ovi ostaci su među najznačajnijim u Evropi. U pećini imamo i neke arheološke ostatke", dodao je.

Ne može se sa sigurnošću reći koliko je stara pećina, sve je na bazi prepostavke, ali, naveo je Vujadin, govorimo o stotinama hiljada godina, čak i milionima, ako govorimo o geološkim procesima i nastanku svega unutar pećine.

Turistička ruta podijeljena je na 14 dvorana, od kojih je devet dostupno posjetiocima, a pećina od 2011. godine ima status spomenika prirode.