NOVI FEMICID U BOSN II HERCEGOVINI OTVORIO STARA PITANJA: Da li zabrana prilaska štiti žrtve?

Nakon ubistva u Sarajevu sve glasniji zahtjevi za strožijim kaznama i efikasnijim mjerama zaštite

SARAJEVO, 2. maj 2026. - Javnost u Bosni i Hercegovini potresao je novi slučaj femicida u Sarajevu, u kojem je ubijena Elma Godinjak-Prusac. Za ubistvo je osumnjičen njen suprug Tarik Prusac, od kojeg je, prema dostupnim informacijama, željela da se razvede i već pokrenula taj postupak.

Ovaj tragični događaj ponovo je u fokus javnosti stavio pitanje efikasnosti mjere zabrane prilaska, koja se u Bosni i Hercegovini često izriče u slučajevima nasilja u porodici.

Prema važećem zakonodavstvu u Federaciji BiH, sud može izreći mjeru zabrane približavanja ukoliko postoji opasnost od ponavljanja nasilja ili ako prisustvo nasilnika izaziva ozbiljan strah i psihičku patnju kod žrtve. Ovom mjerom definiše se i udaljenost na koju se počinilac ne smije približiti žrtvi.

Međutim, problem nastaje u praksi. Kršenje ove mjere u većini slučajeva tretira se kao prekršaj, a sudovi se najčešće odlučuju za novčane kazne. Upravo zbog toga, sve je više pitanja o stvarnoj svrsi i učinkovitosti ove zaštitne mjere.

U brojnim slučajevima, nasilnici ignorišu zabrane, a žrtvama ostaje da same prijave kršenje i čekaju reakciju policije. I pored brze intervencije, često je već kasno – posljedice su tragične i nepovratne.

Stručnjaci i dio javnosti sve glasnije zagovaraju uvođenje strožijih mehanizama zaštite. Kao jedno od mogućih rješenja spominje se uvođenje GPS nadzora za nasilnike, što bi omogućilo pravovremenu reakciju nadležnih bez oslanjanja isključivo na prijavu žrtve.

Također, predlaže se i pooštravanje kazni za kršenje zabrane prilaska, uključujući mogućnost određivanja pritvora, kako bi se postigao snažniji preventivni efekat.

Iako ove mjere za žrtve poput Elme Godinjak-Prusac dolaze prekasno, stručnjaci upozoravaju da bi njihova primjena mogla spriječiti buduće zločine i povećati sigurnost onih koji se nalaze u riziku od nasilja.

Sve dok se ne uspostavi efikasniji sistem zaštite, ostaje otvoreno pitanje, da li trenutne mjere zaista štite žrtve ili samo stvaraju privid sigurnosti.