'Ne može plin i hrvatska stolica': HDZ sprema novu ucjenu povezujući Slavena Kovačevića i Južnu interkonekciju

• Često se u medijima bliskim HDZ-u mogu pročitati tekstovi koji naizgled nude politički komentar ili analizu aktuelnih procesa, ali koji u suštini funkcionišu kao pažljivo konstruisani narativi s jasnom porukom iz koje se može očitati plan za političko djelovanje.

BIH, 19. decembra - Takvi istupi nerijetko imaju obilježja najave budućih poteza, pa čak i svojevrsne prijetnje, upućene domaćoj i međunarodnoj javnosti.

Tako je u jednom od njih problematizirana kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH, a koja je direktno povezana sa projektom Južne interkonekcije. Tekst koji je na tu temu objavio HMS se može posmatrati i kao poligon za testiranje poruka koje će HDZ kasnije institucionalno ili diplomatski artikulirati.

Da li se priprema politička ucjena?

Centralna teza HMS-a svodi se na poruku koja se u tekstu eksplicitno i brutalno formuliše: "Ne može i plin iz Hrvatske i hrvatska stolica u Predsjedništvu BiH." Takva formulacija nije slučajna, ona predstavlja otvoreno vezivanje strateškog energetskog projekta Južne plinske interkonekcije za pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Drugim riječima, sugeriše se model političke trgovine ili ucjene: ili će predstavnici probosanskih odustati od političkih rješenja koja HDZ smatra neprihvatljivim, ili će dovesti u pitanje realizaciju projekta od šireg državnog, regionalnog i energetskog značaja.

Time se Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi trebao smanjiti energetsku ovisnost BiH o ruskom plinu i diversificirati izvore snabdijevanja, svjesno uvlači u sferu HDZ-ovog političkog polja i koristi kao alat ucjene.

Slaven Kovačević se pokušava predstaviti kao nova "zapreka" realizaciji Južne plinske interkonekcije. Međutim, nigdje se ne navodi niti jedan konkretan, pravni ili institucionalni mehanizam putem kojeg bi njegova eventualna kandidatura mogla ugroziti taj projekt. Kovačević ne odlučuje o plinskoj infrastrukturi, ne upravlja energetskim kompanijama, ne vodi pregovore s međunarodnim partnerima, niti ima formalne nadležnosti u tom domenu.

Stoga je jasno da se Kovačević koristi kao povod za širu političku poruku. Fokus nije na njemu, nego na poruci Bošnjacima i probosanskim strankama: svako političko rješenje koje ne odgovara HDZ-u može biti proglašeno "preprekom" strateškim interesima države. Posebno problematičan dio jeste opsesivno insistiranje hrvatskih medija na promjenama nacionalnog izjašnjavanja Slavena Kovačevića, koje je usput i neutemeljeno. Takav diskurs ne samo da banalizira pravo svakog građanina BiH da se izjašnjava u skladu s vlastitim identitetom, nego i svjesno podgrijava etničke tenzije.

Istovremeno, Bošnjacima se imputira kolektivna krivica za navodno "preglasavanje Hrvata", iako je riječ o kompleksnoj temi koja je sveprisutna godinama i za koju ne postoji jednostavno, jednostrano rješenje. HDZ, međutim, bira da odgovornost etnizira, ignorišući pri tome da je trenutni način izbora Predsjedništva BiH još prije 30 godina legitimizirao Franjo Tuđman.

Ne postoje formalni mehanizmi za opstrukciju, ali postoji politički pritisak

Važno je naglasiti da ne postoje zvanični, institucionalni mehanizmi kojima bi HDZ mogao legalno blokirati Južnu plinsku interkonekciju isključivo zbog izbora ili kandidature pojedinaca. Projekat uključuje međunarodne partnere, Sjedinjene Američke Države, privatne kompanije i širi energetski interes države BiH.

Međutim, ono što itekako postoji jeste politički pritisak, diplomatsko lobiranje i stvaranje narativa u kojem se poručuje da "ništa neće ići" dok se ne riješe politički zahtjevi HDZ-a. Upravo u tom prostoru treba čitati tekstove hrvatskih medija: kao signal, upozorenje i pripremu terena, a ne kao neutralnu analizu.

HDZ-u se ne smije dopustiti da Južnu plinsku interkonekciju pretvara u sredstvo političke ucjene. Energetski projekti od strateškog značaja za državu ne mogu i ne smiju biti talac stranačkih interesa, ali i onih koje HDZ predstavlja kao nacionalne. Upravo zato politički akteri iz probosanskog kruga ne bi smjeli nasjesti na matricu koja godinama prolazi: proizvodnju vještačke krize, praćenu narativom "blokade" i "zapreka", kako bi se iznudili ustupci koji nemaju uporište ni u Ustavu ni u zakonima.

Po svemu sudeći, ovakvi tekstovi koji povezuju Kovačevića i plinovod, predstavljaju pripremu terena za pokušaj političke ucjene, ali je riječ o prijetnji koja je suštinski prazna. Ne postoje formalni, pravni ni institucionalni mehanizmi kojima bi HDZ mogao zaustaviti ili blokirati Južnu plinsku interkonekciju pred američkom administracijom ili međunarodnim partnerima. Projekt je već pozicioniran kao dio šire energetske i sigurnosne strategije Zapada, u kojoj unutrašnje političke manipulacije imaju ograničen, gotovo nikakav domet.

Zato je ključno ne prihvatiti logiku nametnutog izbora i lažne dileme. Južna plinska interkonekcija nije i ne smije biti sredstvo za preuređenje političkog sistema po mjeri HDZ-a. Svako popuštanje pred takvim narativom značilo bi ne samo legitimiranje ucjene, nego i ohrabrivanje budućih pokušaja da se strateški interesi države pretvore u polugu za ostvarivanje političkih ciljeva HDZ-a.