- 14.04.2025.
- RTVUSK
Naučnici predvidjeli kolaps društva u 2040. Predviđanja se zasad ostvaruju...

- Godine 1972. naučnici s uglednog sveučilišta Massachusetts Institute of Technology (MIT) objavili su studiju pod nazivom The Limits to Growth (Granice rasta). Bio je to rezultat projekta koji je naručio Club of Rome, globalna organizacija koja okuplja naučnike, ekonomiste i političare zabrinute zbog održivosti ekonomskog i demografskog rasta...
SVIJET, 14. aprila - Autori studije Donella Meadows, Dennis Meadows, Jørgen Randers i William Behrens III. upotrijebili su za ono vrijeme revolucionarni računalni model World3 kako bi simulirali na koji način bi populacija, industrija, potrošnja resursa i zagađenje mogli rasti i utjecati jedni na druge do 2100. godine.
Studija je uobličena u knjigu Granice
rasta, koja je prevedena na 30 jezika i prodana u više od 30 miliona
primjeraka.
Kolaps
sredinom 21. stoljeća
Projekcija
je predstavila nekoliko scenarija ovisno o tome hoće li i kako čovječanstvo
reagirati na ograničenja rasta.
Najvažniji
i najzloglasniji je scenarij u kojem će se politike i biznisi nastaviti
ponašati kao da se ništa ne događa, tzv. "business as usual" (BAU),
prema kojem će, ako se nastavi eksponencijalni rast potrošnje resursa,
industrije i populacije, negdje između 2030. i 2050. doći do naglog kolapsa.
Što
je model World3?
World3,
na kojem je temeljena studija, model je dinamičkih sustava za računalnu
simulaciju međudjelovanja pet varijabli: rasta populacije, industrijalizacije,
zagađenja, proizvodnje hrane i potrošnje neobnovljivih resursa. Kombiniranjem
ovih podataka znanstvenici su predvidjeli da bez značajnih promjena u globalnim
politikama i ponašanju ljudska civilizacija neizbježno ide prema kolapsu.
Model
je kasnije u više navrata nadograđivan i usavršavan.
Što
je sve predvidjela studija?
Studija
je identificirala nekoliko ključnih faktora koji bi mogli dovesti do kolapsa:
Iscrpljivanje
neobnovljivih resursa: Neodrživa potrošnja resursa poput fosilnih goriva i
minerala mogla bi dovesti do smanjenja industrijske proizvodnje i ekonomskog
rasta.
Prekomjerno
zagađenje: Nakupljanje zagađenja, uključujući emisije stakleničkih plinova,
moglo bi uzrokovati ozbiljne ekološke probleme, poput klimatskih promjena, koje
negativno utječu na poljoprivredu i ljudsko zdravlje.
Prenapučenost:
Rast populacije povećava potražnju za resursima i uslugama, što opterećuje ekosisteme
i infrastrukturu.
Smanjenje
poljoprivredne proizvodnje: Degradacija tla, gubitak bioraznolikosti i
klimatske promjene mogli bi smanjiti sposobnost proizvodnje hrane, što bi moglo
dovesti do nestašica i povećanja cijena.
Kritike
i ismijavanja
Iako
su autori naglasili da njihova predviđanja nisu proročanstva, već upozorenja na
moguće smjerove u razvoju ljudskih sustava, studija je izazvala snažne
reakcije. Dok je dio naučnih i političkih krugova prihvatio nalaze vrlo
ozbiljno, brojni mediji, poduzetnici i ekonomisti ismijali su studiju, osobito
1970-ih.
Kritičari
su tvrdili da su modeli previše pojednostavljeni, da ne uzimaju u obzir ljudsku
inovativnost i prilagodljivost te da se temelje na
"katastrofičarskom" pristupu.
Jedan
od glasnijih kritičara bio je ekonomist Julian Simon, koji je tvrdio da su
temeljni koncepti na kojima se zasnivaju scenariji iz Granica rasta pogrešni
jer se sama ideja o tome što čini "resurs" mijenja kroz vrijeme.
Kao
ilustraciju naveo je primjer drva, koje je bilo glavni materijal za izgradnju
brodova sve do 1800-ih, kada su se oni počeli konstruirati od željeza. Istaknuo
je da je zabrinutost zbog mogućih nestašica drva postojala još od 1500-ih.
Pozitivni
osvrti i potvrde studije
No,
kroz godine i desetljeća studija je također nailazila na pozitivne
revalorizacije i potvrde.
Autori
originalnog izvještaja objavili su 1992. ažurirano izdanje studije pod nazivom
Beyond the Limits, koje je pokazalo da se mnoge izvorne projekcije ostvaruju.
Godine
2004. objavljeno je još jedno ažuriranje nazvano Limits to Growth: The 30-Year Update, koje je pokazalo
da stvarni podaci prate najgori scenarij, BAU. Donella Meadows i njezini kolege
naglasili su da će se bez značajnih promjena kolaps dogoditi oko 2040. te da su
njegovi znaci posvuda.
"Razina
mora porasla je za 10-20 cm od 1900. godine. Većina ledenjaka izvan polarnih
područja se povlači, a površina i debljina arktičkog morskog leda smanjuje se tokom
ljeta.
Godine
1998. više od 45% svjetskog stanovništva živjelo je s prosječnim dohotkom od 2
dolara na dan ili manje. Istovremeno je najbogatijih 20 posto raspolagalo s 85%
globalnog BDP-a. Jaz između bogatih i siromašnih i dalje se povećava.
Godine
2002. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a procijenila je da je 75%
svjetskih oceanskih ribolovnih područja bilo iskorištavano do granice ili preko
nje. Prva globalna procjena gubitka tla, temeljena na istraživanjima stotina
stručnjaka, pokazala je da je 38% - gotovo 1.4 milijarde hektara - trenutačno
korištenog poljoprivrednog zemljišta degradirano.
Pedeset
i četiri zemlje zabilježile su pad BDP-a po stanovniku tijekom u razdoblju od
1990. do 2001. godine", upozoravaju autori u sažetku izvještaja.
2014.
Club of Rome objavio je izvještaj pod vodstvom Uga Bardija koje je također
potvrdilo ranije nalaze, s posebnim naglascima na iscrpljivanju resursa i
potrebi za tzv. kružnim gospodarstvom.
2020.
Gaya Herrington, ekonomistica i stručnjakinja za održivi razvoj u globalnoj
konzultantskoj kući KPMG u SAD-u, provela je nezavisnu
analizu stvarnih podataka i pokazala da su predviđanja iz Granica
rasta i dalje zapanjujuće tačna te da slijedi scenarij BAU.
2023.
Arjuna Nebel, profesor na Tehničkom sveučilištu Köln i član Instituta za
obnovljive izvore energije (CIRE), te njegovi suradnici ažurirali su parametre
modela World3 koristeći empirijske podatke do 2022. Rezultati su pokazali da
simulacije i dalje ukazuju na scenarij prekoračenja i kolapsa u nadolazećim
desetljećima, slično originalnom scenariju BAU.
Konačno
su 2024. MIT i LADbible proveli nezavisne analize u kojima su najnoviji kompjuterski
modeli potvrdili da će, ako se ne dogodi velika promjena, do kolapsa doći oko
2040., uz ozbiljne ekonomske i društvene posljedice.
World3
ipak nije proročanstvo
Vedrana
Pribičević, viša predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa,
upozorava da je model deterministički, a ne stohastički, što znači da ne uzima
u obzir neizvjesnost, iznenadne šokove ni raspon mogućih ishoda.
"Time
ipak zanemaruje ključne elemente realnog svijeta - prilagodljivost, inovacije i
tržišne mehanizme", ističe Pribičević.
"William
Nordhaus, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije za rad na integraciji
klimatskih promjena u makroekonomsko modeliranje, upozoravao je da World3
pretjerano pojednostavljuje ekonomske procese, isključuje ulogu cijena i
podcjenjuje tehnološki napredak.
Za
razliku od toga, suvremeni stohastički modeli koji se koriste i u klimatologiji
i ekonomiji omogućuju analizu vjerojatnosti različitih scenarija. World3 je
važan kao upozorenje, ali njegove projekcije ne treba tumačiti kao
proročanstva", poručuje ova ekonomistica.