NAKON NEZAVISNOSTI - BARIKADE: Karadžićevi ekstremisti su 2. marta proveli generalnu probu rata

Drugi mart 1992. godine građanima Sarajeva ostao je urezan u sjećanju kao trenutak kada je euforija zbog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine preko noći zamijenjena barikadama.

SARAJEVO/Klix.ba, 2. mart - Nekoliko sati nakon što su zatvorena birališta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, pristalice SDS-a su izašle na ulice. Za razliku od građana koji su izašli na referendum, oni nisu slavili rezultate, nego su izašli da pokažu da će se prijetnje Radovana Karadžića iz Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ostvariti.

Postavili su barikade na svim ključnim raskrsnicama u gradu. Postavljali su autobuse, trolejbuse, kamione, kontejnere kako bi onemogućili Sarajlijama kretanje. Naoružani dugim cijevima nisu im dali u jutro 2. marta da prođu na posao, prodavnicu ili bilo gdje.

Po većini mišljenja, bila je to generalna proba rata Radovana Karadžića i njegovih pristalica. Karadžić je tada, iako nije bio u Sarajevu, instrukcije o postavljanju barikada dao svom šefu Kriznog štaba Rajku Dukiću koji je istog dana navečer na konferenciji za novinare čitao zahtjeve SDS-a da se barikade uklone.

Ratni komandir policije Novo Sarajevo Zlatko Miletić ispričao je ranije za Klix.ba da je policija "svojim metodama" pokušala ukloniti te ljude sa ulice, ali da nisu uspjeli jer ih je iz sata u sat bilo sve više.

"A, da bismo poduzeli neke vojno-policijske mjere nismo imali odobrenje, a nismo sebi ni smjeli dopustiti konflikt takve vrste. Gledali smo da mi ne budemo prvi koji će započeti sukob", kazao nam je Miletić.

Ispričao nam je i da su policijski službenici znali osobe koje su stajale na barikadama, ali da one nikada nisu procesuirane.

"Većinom su nosili maske na licima, ali bilo ih je koji su bili bez toga. Identifikovali smo ih. Bila su to uglavnom lica koja su bila sklona izvršenjima krivičnih djela. To su uglavnom bili lokalni stanovnici koji su živjeli u području tih mjesnih zajednica. Nisu oni tu dovodili ljude sa strana, već su iskorištavali te koji su već bili tu i koji su se ponašali ekstremno", rekao nam je Miletić.

SDS je mjesecima pripremao akciju poput ove i pažljivo je birao kojim osobama će dati oružje u ruke, a kojim ne.

Dvije noći prije toga, iste te osobe, samo u manjem broju, pojavile su se na Vilsonovom šetalištu i pokušale zaustaviti dolazak glasačkih listića do Parlamenta. Tada su bili naoružani kratkim vatrenim oružjem i bejzbol palicama. Ta akcija je bila daleko slabije isplanirana, a policijski službenici mudriji pa do ostvarenja ovog plana nije došlo.

Na internetu se i danas mogu pronaći snimci od 2. marta 1992. godine koji prikazuju maskirane ljude na raskrsnicama širom Sarajeva.

Najpoznatiji su oni snimci sa sadašnjeg mosta Suade i Olge i raskrsnice na Mojmilu. Maskirane osobe nisu dozvoljavale ljudima da priđu blizu mosta Suade i Olge i prijetili su pucnjavom ako neko dođe i na 100 metara. Na Mojmilu su zaustavljali privatne automobile i legitimisali vozače.

U organizaciji ovih nezamislivih scena tada su učestvovali i neki članovi Policijske uprave.

"Nažalost, naši ljudi su se nadali da do toga neće doći", kazao nam je Miletić.

Građani Sarajeva iste noći su izašli u protestnu šetnju ulicama grada uzvikujući "dole barikade". Tog dana su poginule tri osobe - jedna na Pofalićima, druga na Kobiljoj Glavi i treća na Trebeviću.

SDS-ovi ekstremisti su stajali na barikadama nekoliko dana prije nego im je javljeno da se povuku i čekaju naredbu kada će krenuti u zvanični rat.

Bio je to prvi ozbiljan incident u Sarajevu 1992. godine koji je građanima otvorio oči. Tada je bilo jasno da će se zaratiti.