Lobiranje bez strategije je besmisleno, a BiH nema ni jedno ni drugo

• Svake dvije godine u prosjeku, u odnosu na globalne, ali i regionalne tokove i potencijalna prelamanja preko BiH, u našoj državi se pokrene čuvena tema - lobiranje.

BIH, 20. januara - Domaći politički establišment, prije svega onaj koji za sebe voli vezivati pridjev probosanski, otvori privremenu temu o potrebi jačeg glasa u korist BiH u svijetu, prevashodno u Sjedinjenim Američkim Državama.

Godine nakon rata su prolazile najčešće u priči koja je našu diplomatiju usmjeravala ka naglašavanju onoga što je posljedica rata, a zatim postratnog vakuuma koji državi ne da naprijed. S vremena na vrijeme pojedinci bi podgrijali nadu kako će neka nova vlast u Americi (sjetiti se dolaska Bidena na vlast 2020.) ili u Njemačkoj razumjeti naše unutrašnje probleme i konačno riješiti one dejtonske anomalije te omogućiti državi normalan razvoj.

Svaka od tih ideja ili nada trajala je ograničeno, dok ne bi bila zatrpana nekim novim domaćim političkim blatom. Tek bi povici iz entiteta Republika Srpska (RS) o otcjepljenju i pojačanom ruskom utjecaju na površinu izbacivali potisnutu pamet da BiH mora jače lobirati na Zapadu.

No, šta suštinski znači lobiranje?

Pa na tom istom Zapadu entitet RS aktivno lobira barem deceniju i po. Neko bi na tu činjenicu mogao povući argument kako za takvo lobiranje nema rezultata, kako su zvaničnici entiteta dobili samo sankcije. Ali, bit lobiranja i ono što niko ne može osporiti jeste da je to proces kontinuiteta.

S druge strane u posljednjih barem 15 godina od stranaka iz Sarajeva dolazio je samo površan i kampanjski pristup. Okupirani svojim različitostima, borbom za vlast i brojnim drugim razlozima, niko se nije bavio strategijom niti je dugoročno promišljao. A lobiranje, ma kakvo ono bilo mora biti izdignuto iznad svih stranačkih razlika i neslaganja. To svakako vrijedi za one koji mogu postići konsenzus o tzv. crvenim linijama, a u BiH je često i to problem.

Kada je domaće političke aktere iz Sarajeva obuhvatio elan da se pozabave lobiranjem, SDA je prije nekoliko godina pokrenula ideju o formiranju zajedničkog fonda u koji bi novac izdvajali kantoni i Federacija BiH, ali potencijalno i neki privrednici. Ideja je bila da se tim novcem finansira lobiranje. Naravno, sve je vrlo brzo palo u drugi plan, bez ikakve ideje ko bi skupljao novac, ko bi vodio projekat, ko bi i kako raspolagao novcem. I naravno, takvo nešto je moralo biti osuđeno na propast jer nije nastalo na strategiji niti dugoročnoj viziji.

Lobiranje ne počinje preko noći, niti rezultati dolaze preko noći. Država koja lobira za sebe u bilo kojem pogledu, svjesna je da decenije lobiranja mogu da se čine kao uzaludan posao, ali da nema odustajanja. Ko je u BiH spreman i sposoban da promišlja na takav način? Ko je spreman da započne nešto i da računa da rezultata vjerovatno neće biti godinama? Da li uopšte među onima koji se zaklinju u patriotizam ima mudrosti i hrabrosti da osmisle strategiju i rade na istrajnosti? Trenutno stanje pokazuje da je toga malo ili je nevidljivo.

Ponovni dolazak na vlast Donalda Trumpa pokrenuo je još jednom pitanje o tome gdje je BiH u širim planovima Amerike? Vrlo daleko, pa se nameće pitanje kako će BiH pristupiti Trumpovoj administraciji, šta joj je cilj. Posebno u kontekstu činjenice da politički predstavnici RS-a preko Srbije grade narativ i politiku blisku Trumpu.

U Srbiji Trumpov zet Jared Kushner uveliko planira gradnju luksuznog hotela. Zvaničnici Srbije su jako dobro povezani sa Trumpovom bliskim saradnikom Richardom Grenellom. To su činjenice koje su u aktuelnom momentu dobro došle Srbiji i to zbog nekih ranijih strategija i poteza. A da li će se negativno odraziti na BiH niko ne zna, osim da je to podatak zbog kojeg se doima da Srbija u regiji računa na najviše benefita od nove američke administracije.

A za BiH je ključno pitanje, ko ima viziju, ko može i zna razviti strategiju bh. diplomatije za narednih 20 ili 30 godina i ko je spreman to braniti računajući da rezultati možda neće stići godinama? Za to je potrebna politička odvažnost više aktera, a prije svega vizija kako to sprovesti u kontekstu unutrašnjih političkih i stranačkih rotacija i u Ministarstvu vanjskih poslova, ali i generalno u Predsjedništvu BiH.

Dosadašnja strategija se svodila na rečenicu: "Treba lobirati".