KLJUČ 34 GODINE POSLIJE: Sjećanja na maj 1992. i početak progona, logora i zločina

Preživjeli i porodice žrtava svjedoče o danima kada su počeli progoni, ubistva i etničko čišćenje na području Ključa

KLJUČ, 10. maj 2026. - Po mnogima najljepši mjesec u godini, maj 1992. za građane Ključ donio je strah, smrt i početak jednog od najmračnijih perioda u historiji ovog kraja. Progoni, ubistva, logori i masovna stradanja obilježili su dane kada je realiziran plan etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva.

Sve je, prisjećaju se preživjeli, počelo 7. maja preuzimanjem općinske vlasti od strane SDS-a, nakon čega su uslijedila hapšenja, maltretiranja i odvođenja civila.

Tadašnji odbornik Skupštine opštine Ključ i bivši logoraš Fahrudin Ćemal kaže da su početkom maja krenuli otvoreni progoni i realizacija plana kojim je trebalo „očistiti“ ovaj prostor od nesrpskog stanovništva.

"Počela su maltretiranja, odvođenja i ispitivanja, a 25. maja izvršeno je bombardovanje. Od tada pa do kraja ljeta 1.217 ljudi završilo je u logorima širom BiH.“

Ratna dešavanja duboko su ostala urezana i u sjećanju Emine Filipović Velić, koja je 1992. godine imala svega jedanaest godina. Njen otac Omer Filipović, tadašnji potpredsjednik Skupštine opštine Ključ, uhapšen je krajem maja i ubijen mjesec dana kasnije.

„27. maja, bila je srijeda, tad sam ga posljednji put vidjela. Otišao je do Velagića i Pudin Hana zbog dešavanja i nikad se više nije vratio kući.“  

Sanel Hadžić iz sela Prhovo imao je samo 15 godina kada je izgubio gotovo cijelu porodicu. U napadu na selo ubijeni su mu roditelji, devetogodišnja sestra i trinaestogodišnji brat.

Prhovo je tog ljeta postalo jedno od mjesta najvećeg stradanja civila. Od ukupno 55 ubijenih mještana, među žrtvama je bilo 18 žena i 11 djece.

„Ne mogu da ne spomenem Latifa Jusića kojem je ubijeno četvero djece – dvije maloljetne i dvije punoljetne kćerke i sin.“ naveo je Sanel Hadžić, preživjeli mještanin Prhova.

Hadžić je pukom srećom preživio napad u kojem je selo opkoljeno i zasuto rafalima iz automatskog oružja. 

„Počeli su padati ljudi. Bacio sam se na zemlju i jednom rukom držao četverogodišnju stričevku Fadilu da ne ustaje.“

Preživjeli podsjećaju da Prhovo nije bilo jedino mjesto stradanja. Velagići, Biljani, dolina Sanice i brojna druga mjesta ostala su simboli zločina počinjenih nad civilima.

„Puno je stratišta u BiH, ali i ovdje u Ključu – Velagići, dolina Sanice, Biljani, Prhovo… U Velagićima su ubijene 122 osobe.“ 

Iza svake brojke, poručuju porodice, stoji život, porodica i neizbrisiva trauma onih koji su ostali bez svojih najmilijih.

„Bila sam na suđenju šestorici optuženih za ubistvo mog oca. Trojica su oslobođena. Presude nama ne vraćaju naše najmilije bez kojih živimo cijeli život.“  zaključila je Emina Filipović Velić.

Sloboda na područje Ključa stigla je tek 1995. godine tokom operacije „Sana 95“, kada je oslobođen ovaj grad.

Iako su pojedini odgovorni za ratne zločine osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, mnogi procesi još traju, a dio osumnjičenih nalazi se van Bosne i Hercegovine.

Porodice žrtava ističu da pravda, iako spora i često nedovoljna, ostaje važna zbog