Kamenica – mjesto boli koje ni vrijeme ne briše

- Prošlo je 33 godine od raspuštanja logora Kamenica kod Drvara. Prema podacima Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, kroz ovaj logor je od 1992. do 1995. godine prošlo više od 200 logoraša – žena, muškaraca, pa čak i trudnica i cijelih porodica s područja Bosanskog Petrovca, Ključa, Sanskog Mosta, Kulen-Vakufa, Kupresa i Bosanske Krupe.

DRVAR, 1. novmebra - Više od 50 zatočenika je ubijeno, a određeni broj njihovih tijela pronađen je u masovnoj grobnici – jami Golubnjača.
Preživjeli i danas nose teške traume, a sjećanja na strahote logora ne blijede.

Hilmo Kozlica proveo je 156 dana u logorima Prekaja, Kozila i Kamenica, u koji je doveden u augustu 1992. godine.
Trideset tri godine kasnije, Hilmo se vraća mjestu svoje patnje – hodnicima Kamenice, gdje su bili zatočeni i on i njegov brat. Do raspuštanja logora krili su da su rodbina, iz straha od onoga što bi im zbog toga mogli učiniti.

Sjećanja su teška, kaže, i danas jasno pamti prostorije u kojima su spavali na golom podu, bez pokrivača i hrane. Svakodnevno su ljudi izvođeni, tučeni, maltretirani i ponižavani.
U knjizi koju je napisao, Hilmo čuva istinu i uspomenu na one koji nisu preživjeli. Posljedice zarobljeništva, i fizičke i psihičke, osjeća i danas.

Samir Mulalić iz Bužima imao je 19 godina kada je zarobljen na Gorjevcu i odveden u Kamenicu. Danas, na svoj 50. rođendan, s pomiješanim emocijama prisjeća se najmračnijeg perioda svog života.
Pored rana koje nosi, najteže mu pada činjenica da logoraši u BiH još uvijek nisu sistemski priznati.

Prema presudama Haškog tribunala, zatočenike u logoru Kamenica stražari su tukli pendrecima i šakama, prisiljavali ih da kopaju rovove, pripremaju drva i ograđuju logor.
Držani su u nehumanim uslovima – u vlažnim, hladnim prostorijama, bez hrane i osnovnih uslova za život.
Mnogi su na kraju odvedeni nad jamu Golubnjača, gdje su brutalno likvidirani i bačeni u bezdan.