Kako je Milorad Dodik prihvatio poraz: Početak kraja 19 godina vladavine čovjeka zvanog 'referendum'

• Nikad to neće priznati niti javno prihvatiti, ali posljednja presuda protiv Milorada Dodika, koja mu zabranjuje šest godina obnašanje političkih funkcija je suštinski kraj autoritarne moći kakvu je gradio zadnje dvije decenije.

BIH, 13. augusta - Svakodnevno ponavljanje naučene mantre o navodno nelegitimnom Sudu ili Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, s ciljem uvjeravanja javnosti da se ne miri s osuđujućom pravosnažnom presudom Dodikov je pokušaj argumenta koji blijedi.

Milorad Dodik u kontinuitetu je na vlasti od 2006. godine u entitetu Republika Srpska. U istom tom periodu do danas vlast je i na državnom nivou, izuzev mandata 2014. - 2018. godina. I te 2006. godine građanima je obećavao referendum o nezavisnosti i nikad ga nije sproveo, niti će. Danas ponovo najavljuje referendum, ali sada želi pitati građane da li prihvataju presudu Suda BiH protiv njega.

Za političara koji je cijeli život bazirao na onome što radi kroz politiku pomiriti se s porazom nije jednostavan korak. Toga je Dodik itekako svjestan i on taj poraz nikad neće priznati, ali će svojim potezima pokazati da ga itekako prihvata.

Početak kraja

Osnova Dodikove priče za šire narodne mase još od prvostepene presude u februaru ove godine bila je da mu sudi neustavni Sud BiH, a da ga tuži neustavno Tužilaštvo BiH, a da njima koordinira neustavni VSTV. Dodik tako vrijeđa i građane RS-a i svoje birače, o kojima evidentno nema visoko mišljenje, računajući da su takve optužbe dovoljne da se državne pravosudne institucije zgade javnosti u RS-u.

A sve vrijeme dok Dodik i njegova stranačka hijerarhija ponavlja naučene fraze o neustavnim državnim institucijama, u praksi i Dodik i institucije RS-a itekako pokazuju sav legitimitet spomenutih institucija.

Na čelu, za Dodika neustavnog VSTV-a do prije nekoliko godina bio je Milan Tegeltija, njegov sadašnji savjetnik. Isti taj VSTV redovno imenuje sudije i tužioce u sudove i tužilaštva RS-a i te odluke se sprovode.

Dodik mjesecima bježi od državnog pravosuđa koje ga proganja zbog napada na ustavni poredak države, pa na kraju se pojavi u tom istom Sudu BiH, za kojeg tvrdi da je neustavan.

Dodik pravosnažno bude presuđen zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, od čega se dio kazne odnosi na godinu dana zatvora, a dio na šest godina zabrane obnašanja političkih funkcija. Potom Dodik odbija prihvatiti zabranu političkog djelovanja, najavljujući referendume, dok paralelno prihvata da godinu dana zatvora zamijeni tako što će državi platiti 36.500 KM.

Drugim riječima, Dodik je prihvatio svaku odluku Suda BiH, prije ili kasnije, dok pokušava održati imidž borca protiv države i prvog Srbina u RS-u. Stoga sada najavljuje referendum o neprihvatanju odluke Suda BiH, koju je on lično već prihvatio, no zna Dodik da je bitan politički marketing pred javnosti.

Izlazna strategija

Ono što Dodiku treba u ovom trenutku je izlazna strategija u kojoj nikada neće priznati poraz, već se svaki svoj potez predstaviti kao pobjedu, iako je svjestan da se radi o predstavi za narodne mase. Referendum koji planira sprovesti neće imati nikakvu efektivnu snagu već on treba da nahrani ego biračkog tijela Milorada Dodika.

Iako će ostati na čelu stranke i i dalje upravljati i odlučivati o svim potezima svog SNSD-a pa vjerovatno i ključnih institucija RS-a, Dodik u narednih šest godina neće biti ni na jednoj političkoj funkciji. To znači da u narednih šest godina neće biti ni na sastancima ni na ključnim mjestima gdje se pregovara i njegove politike morat će zastupati, braniti i nositi neko drugi.

U tom kontekstu pitanje je koliko će taj neko biti motiviran, koliko će znati i željeti glumiti igračku na navijanje. Posebno ako se zna da će Dodik za šest godina biti u 73. godini života i pitanje je da li će uopšte 2031. imati autoritet i snagu da se vrati u politički vrh.

No, ovakav scenarij, mada to Dodik nikada neće priznati je idealan za njega. Od svih optužbi, sumnjivih radnji, poteza, od korupcije i kriminala do nepotizma, sve mu je zaboravljeno. U domaćoj javnosti moći će o sebi graditi priču kao političaru koji je sudski zbačen, ali u očima svojih birača je ostao borac za RS, ma koliko god priča o secesiji bila isprazna.

Neće ostati upamćen kao kriminalac koji se obogatio na račun naroda i politike, već kao žrtva. Odnosno, to će biti narativ kojeg će Dodik lako moći graditi.