Između statistike i stvarnosti: Redovi u javnim kuhinjama sve duži

 - Sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za decembar 2025. godine, iznosi oko 3.300 konvertibilnih maraka. Istovremeno, prosječna isplaćena plaća u Federaciji BiH za oktobar 2025. godine iznosila je oko 1.600 maraka. To znači da prosječna plaća pokriva tek nešto manje od 50 posto osnovnih mjesečnih troškova, dok minimalna plaća pokriva svega oko 30 posto.

BIHAĆ, 20. januara - Pitali smo građane kako žive u takvim okolnostima. Nažalost, većina priznaje da jedva spaja kraj s krajem, a sve je veći i broj onih koji pomoć traže u javnim kuhinjama. Prema evidenciji bihaćkog Merhameta, trenutno je registrovano 630 korisnika, od kojih oko 270 redovno koristi usluge javne kuhinje.

Januar se godinama opisuje kao najduži i finansijski najteži mjesec u godini. Nakon praznične potrošnje, građani svode račune, sabiraju troškove i prave planove za mjesece koji dolaze. Dok jedni pokušavaju uvesti nove odluke i promijeniti navike, većina se, nažalost, suočava s mnogo jednostavnijim pitanjem – kako uskladiti osnovne troškove s primanjima.

Troškovi života i svakodnevna besparica za mnoge su postali realnost. Fikreta Ramić jedna je od 360 korisnika Javne kuhinje „Merhamet“ u Bihaću. Živjela je u Prijedoru, gdje joj je tokom ratnih dešavanja zapaljena kuća, a sin je poginuo. Danas je bolesna i živi sama. Pomoć i topli obrok iz javne kuhinje jedino su što ima tokom dana.

Tokom protekle godine Merhamet Bihać realizirao je niz humanitarnih projekata. Uz pomoć donacija građana, privrednika i dijaspore, kao i uz podršku lokalnih i kantonalnih vlasti, svi planirani projekti uspješno su provedeni. Podijeljeno je 4.150 porodičnih paketa, više od 20 tona kurbanskog mesa, te više od 72.000 toplih obroka najugroženijim građanima.

Rast troškova života i nesrazmjer između primanja i osnovnih potreba svakodnevica su sve većeg broja građana. Dok statistika bilježi brojke, stvarnost se najbolje vidi na terenu – u redovima javnih kuhinja i u sve većem broju onih koji pomoć traže kako bi prebrodili najteže mjesece. Humanitarne organizacije i dalje ostaju oslonac najugroženijima, ali dugoročna rješenja i sistemska podrška ostaju ključni izazov za društvo u cjelini.