Identifikovana skoro 30 godina nakon pogibije: Fata Bektić jedina žena koja će biti ukopana 11. jula u Potočarima

- Kćerka Behija, jedini živući član petočlane porodice žrtve srebreničkog genocida Fate Bektić, sa suprugom Remzom, ukopat će majku čiji su posmrtni ostaci pronađeni 2021.

OLOVO, 03. jula - Fata Bektić je jedina žena koja će biti ukopana 11. jula na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari. U trenutku smrti imala je 67 godina, a njeni posmrtni ostaci pronađeni su 26 godina kasnije, prilikom ekshumacije u junu 2021. godine u Potočarima.

Ubijena je od posljedica granate koja je pala u njenoj neposrednoj blizini dok je s porodicom išla u bazu Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima, kao i brojni drugi Srebreničani, nadajući se da će tamo naći utočište. Teško se kretala zbog bolesti, pa je bila na konju u trenutku pada granate.

Fatina kćerka Behija Rotić (58) jedina je preživjela iz petočlane porodice Bektić. U vrijeme pada Srebrenice imala je 28 godina i živjela je s majkom Fatom, ocem Mehom i sestrama Kadirom i Azom. Niko od njih nije dočekao da pronađu i ukopaju suprugu i majku, osim Behije. Meho je preminuo 2002. godine, a Behijine sestre u godinama poslije toga.

- Novac u kutiji šibica -

"Cijelo vrijeme rata bile smo u našem selu. Međutim, padom Srebrenice, krenuli smo, kao i svi, prema Potočarima. Nije mogla hodati, ali nismo je mogli ostaviti, išla je na konju", ispričala je Behija, koja živi u selu kraj Olova, 60-ak kilometara od Sarajeva.

Granata je eksplodirala u njihovoj blizini, prisjetila se Behija, a njena majka je poginula na licu mjesta.

"To se nikada ne može zaboraviti. Teško je kada se sjetimo šta smo proživjeli", kazala je kratko, jer joj je i danas teško pričati i prisjećati se tog vremena.

O Fatinoj sudbini i onome što se dešavalo u Srebrenici 1995. ispričao je i Remzo Rotić (55), Behijin suprug, kojem je ranije punac Meho pričao o svemu što su preživjeli.

"Granata je pala u njihovoj blizini, zemlja ih je posula. Ona je pala s konja i bila je mrtva. Otišle su do UNPROFOR-a da to prijave, a sa njihovim pripadnicima došla su i dvojica pripadnika srpskih snaga. Oni su vodili četvoricu mladića koji su nosili lopate. Rekli su da je tu ukopaju", kazao je Remzo.

Dodao je da mu je Meho pričao kako je tražio da Fatu ne kopaju "tako plitko", ali su mu srpski vojnici rekli da se treba zahvaliti i na tome, nakon čega su ga pljunuli.

Nakon toga su ih odveli u Potočare. Meho je imao nešto novca kod sebe, kako je ispričao Remzi, jer je prodao tele. Novac je držao sakriven u kutiji šibica.

"Onaj isti vojnik koji je bio na Fatinom ukopu prišao je Mehi i pitao ga ima li para. Rekao je da ima i dao mu je šibicu. Nakon toga mu je rekao: 'Dedo, eno ti merdevine i ti i tvoje kćeri ulazite u kamion. Punac je bio veliki vjernik, a govorio je da su ga te pare spasile", ispričao je Remzo.

- Identifikikacija u januaru 2025. -

Mnogo godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, okončanog krajem 1995, Remzo je sa suprugom Behijom i njenim sestrama otišao u Potočare, na mjesto na kojem je, kako mu je rečeno, trebala biti ukopana Fata.

"Tokom jedne od dženaza, odvele su me do mjesta gdje je bila ukopana Fata, oko 200 metara od Potočara. Ukopana je u međi. Tražili smo i bijeli kamen, jer mi je punac rekao da je stavio kod mjesta gdje su je ukopali", ispričao je Remzo, navodeći da je bila plitko ukopana, toliko da se čak vidjela i deka u kojoj je bila.

Lokaciju su prijavili, kako bi nadležne institucije imale informaciju, ukoliko se sestrama nešto desi. Nakon nekoliko godina, ponovo su posjetili mjesto ukopa i vidjeli da više nema posmrtnih ostataka.

Behija je kasnije dala uzorak krvi za DNK analizu kako bi se utvrdilo da li se poklapa sa DNK-om posmrtnih ostataka pronađenih u Potočarima.

"U januaru ove godine pozvali su Behiju u Tuzlu. Trebala je identifikovati majku. Prepoznala je opanke sa kajišem koji su pripadali njenoj majci Fati", kazao je Remzo.

- Sedam žrtava genocida će biti ukopano 11. jula -

Posmrtni ostaci sedam žrtava genocida u Srebrenici, koji su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači u julu 1995, spremni su za ukop na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima.

Najmlađe žrtve koje će biti ukopane ove godine su dvojica mladića koji su u času smrti imali 19 godina - Senajid Avdić i Hariz Mujić. Obojica, ubijena u julu 1995, konačan smiraj naći će 30 godina kasnije.

Posmrtni ostaci žrtava koje će biti sahranjene ove godine pronađeni su u grobnicama otkrivenim prethodnih godina lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti najmilijih.

Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića, koji je imao 34 godine kada je ubijen, ekshumirani su 1998. godine, ali porodica zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, ranije se nije mogla odlučiti da da saglasnost za ukop.

U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.

Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.

- Zločini i presude -

Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

Od toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora.

Na kaznu doživotnog zatvora za genocid su osuđeni Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, dok su na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni Radislav Krstić i Drago Nikolić.

Za druge zločine u Srebrenici MKSJ osudio je 11 osoba.

Sud Bosne i Hercegovine je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora. Zbog genocida je osuđeno 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, a za druge zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je 14 osoba na 221 godinu zatvora, objavio je Detektor.ba.

- Pravosuđa Srbije i Hrvatske -

U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četvorica bivših pripadnika jedinice "Škorpioni" osuđeni zbog ubistava Srebreničana u Trnovu, kraj Sarajeva.

U Hrvatskoj su osuđena dvojica bivših pripadnika "Škorpiona" na po 15 godina zatvora.

Deset optuženih za genocid i druge zločine počinjene u julu 1995. godine u Srebrenici zasad je nedostupno pravosuđu u BiH.