Fahrudin Muminović: Svjedočanstvo o preživljavanju strijeljanja u Srebrenici i borbi za opstanak

 - Fahrudin Muminović iz Srebrenice imao je nepunih sedam godina kada je, zajedno s ocem, odveden na strijeljanje. Preživio je, ali je dugo krio svoj identitet, a ono što mu se dogodilo u Orahovcu kod Zvornika nije mogao prepričati ni u Sudnici Haškog tribunala. Danas priča. Kako mu je bilo i šta osjeća, samo on zna. Njegov dom su i Potočari, jer su mu tamo ukopani otac i ostali članovi porodice.

SREBRENICA, 12. jula - Iako su mnogi čitali ili slušali o dječaku koji je iz mase ubijenih dozivao svoga oca, niko dugo godina nije znao o kome je riječ. Kada je, kao odrasla osoba, Fahrudin Muminović prekinuo ćutanje, njegove riječi su natjerale mnoge druge da zaćute.

Svjedok Tužilaštva 2007. godine protiv Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Ljubomira Borovčanina i još četvorice visokih oficira Vojske RS-a, bio je ustvari Fahrudinov spasilac. Dječak je bio ranjen u ruku i nogu, te je trebao biti odveden u drugu grupu, koja je čekala strijeljanje, ali ga je ovaj svjedok smirio i, umjesto prema mjestu zatočenja, odvezao u zvorničku bolnicu. Nikada, kaže, neće zaboraviti stisak ruke djeteta od nepunih sedam godina.

Fahrudin se ne sjeća ništa od osam mjeseci provedenih u zvorničkoj bolnici. Čitavo to vrijeme tražio ga je amidža Ramo. Kada ga je konačno pronašao Međunarodni crveni križ, u otpusnici su napisali da je pronađen u šumi, dok su ranjavanje prećutali.

A kako i ne bi, kad je još u džipu, nesvjestan da je ubijen, molio da s njima pođe i otac. I dok su dječaku odgovarali da će otac i ostali biti poubijani, čitavo vrijeme je slušao rafalnu paljbu. I danas ga bude trzaji. Žali što je progovorio, jer ga svaka priča vraća u prošlost. Samoća je ono što ga najviše ubija.