Dragan Čović branjenjem SNSD-a i Milorada Dodika vodi BiH u paralizu do izbora 2026. godine

• Predsjednik HDZ-a Dragan Čović je nakon sjednice predsjedništva svoje stranke u ponedeljak opoziciju iz Republike Srpske suštinski eliminisao kao potencijalnog partnera. Time je, efektivno, Bosna i Hercegovina gurnuta u potpunu političku paralizu.

"Nemam komentar o opoziciji koja je bila na Kupresu. Moje je da štitim poziciju Hrvata i Bosne i Hercegovine. Sve igre i igrokazi neka ostanu za njih, uopće ne želim komentirati. Imali su priliku da poslije razgovora na Kupresu provedu dogovoreno", rekao je Čović nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a u Mostaru.

Ovom izjavom, Čović je, ako ostane pri svojim riječima, gurnuo Bosnu i Hercegovinu u političku paralizu koja će trajati do oktobra 2026. godine.

Sada su sve opcije propale

Serija događaja, koja je započeta u januaru ove godine kada je Trojka iz Federacije BiH (SDP, NiP, NS) odlučila da obustavi saradnju sa SNSD-om, trebala je dovesti do situacije gdje bi se formirala nova većina u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

Iako je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik pojačao svoju secesionističku retoriku, Čović ga je ipak zadržao kao partnera, što pokazuje na svakoj sjednici Doma naroda PS BiH, gdje zajedno sa Dodikovim stranačkim kolegom Nikolom Špirićem odbija na vrh dnevnog reda staviti smjene SNSD-ovih kadrova.

Čak i nakon što je Dodik postao predmet centralne potjernice, Čović svog dugovječnog partnera nije napustio, čime je BiH stigla pred zid.

Jasno je da Čović ne želi napustiti Dodika, dok s njim ne želi sarađivati niko iz Federacije BiH, uključujući i opozicione stranke (SDA, DF, SBiH) koje su to istakle više puta, posebno nakon što je otvorena istraga protiv Dodika zbog napada na ustavni poredak.

Drugi blok iz RS-a (SDS, PDP, LPR) je poželjan partner za Trojku, te s dva delegata u Domu naroda PS BiH mogu osigurati potrebnu podršku i prohodnost za zakone u ovom zakonodavnom tijelu.

Čak su i opozicione stranke iz FBiH, kroz nekoliko različitih situacija u Domu naroda, pokazale da bi bile otvorene za saradnju s ovim strankama. Ipak, za HDZ i Čovića, oni nisu validna opcija.

Kritike opoziciji iz RS-a stoje na pogrešnim premisama

Iako Čović pokušava prebaciti lopticu na opoziciju iz RS-a, rekavši između redova kako nisu podržali HDZ-ov prijedlog izmjena izbornog zakona, to opravdanje "ne drži vode."

Glavni razlog za to su izjave delegata Želimira Neškovića i Nenada Vukovića, koji su u više navrata javno rekli da će podržati ovaj prijedlog, čak se vodeći i retorikom HDZ-a o "pravu Hrvata da biraju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH."

Međutim, oni su napustili posljednju sjednicu Doma naroda, prije diskusije o ovom prijedlogu, zbog činjenice da je Špirić, uz punu pomoć Čovića, zloupotrijebio poslovnik i ignorisao zahtjev većine od osam delegata da se o izbornom zakonu raspravlja nakon glasanja o smjenama SNSD-ovih kadrova.

Činjenica da Čović ovaj potez Neškovića i Vukovića, koji su napuštanjem sjednice izrazili protest zbog ponašanja Špirića kao predsjedavajućeg, interpretira kao opoziciju HDZ-ovom prijedlogu izmjena izbornog zakona je samo paravan za nastavak podrške Dodiku i SNSD-u.

Licemjerstvo HDZ-a i Čovića

U kontekstu ovog prijedloga, koji je izazvao brojne kontroverze, vrijedi podsjetiti i na činjenicu da je Čović, putem svoje stranačke kolegice i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto, poručio da ne može podržati Nebojšu Vukanovića kao prijedloga za upražnjeno mjesto ministra sigurnosti jer "za to nema političkog koncezusa među partnerima."

S druge strane, bez ikakvog dogovora sa svojim partnerima, što su potvrdili čelnici Trojke, Čović preko delegatkinje Marine Pendeš šalje prijedlog izmjena izbornog zakona koji se bavi isključivo HDZ-ovim interesima.

Jednostavnije rečeno, politički koncezus je potreban za ono što nije interes HDZ-a i Čovića, a ako je nešto u njihovom interesu, nikakve konsultacije nisu potrebne.

Uz to što nisu tražili mišljenje svojih partnera, Čović još ovaj prijedlog koristi kao "lakmus papir" za procjenu potencijalnih budućih saradnika, iako i tu zaključuje na pogrešnim premisama.

Šta će se dešavati u narednom periodu?

Ako Čović ne odustane od svog partnerstva s Dodikom, te ako stranke Trojke istraju u svojoj namjeri da ne sarađuju sa SNSD-om, Bosna i Hercegovina kreće ka političkoj paralizi.

Realnost je da Krišto, pod instrukcijama Čovića, neće predložiti Vukanovića za novog ministra sigurnosti, iako za to postoji većina u Predstavničkom domu.

Realnost je i da SNSD neće dopustiti, uz pomoć Čovića, da smjene njihovih kadrova budu predmet rasprave i glasanja u Domu naroda.

Na kraju, realnost je i da Dodik neće biti partner niti jednoj stranci koje pripadaju "pro-bosanskom" bloku, jer bi bilo koji razgovor s njim bio interpretiran kao normalizacija napada na državni poredak i secesionističkih težnji režima u RS-u.

Kada se to sve sabere, Čovićevo branjenje Dodika, te insistiranje na tome da se u jeku napada na ustavni poredak kojeg provodi upravo njegov dugugodišnji partner govori o izmjenama izbornog zakona, i to po prijedlogu koji ispunjava samo HDZ-ove želje, vodi BiH u političku paralizu koja će trajati najmanje do oktobra 2026. godine.

Naravno, mišljenja i stavovi u BiH se često mijenjaju, ali jasno je da sve ukazuje na to da će se svi procesi, uključujući usvajanje zakona ključnih za put BiH ka članstvu u Evropskoj uniji, zaustaviti do jeseni naredne godine.

Čović i HDZ bi, ipak, trebali biti izdvojeni kao osoba i stranka koji su paralizu mogli spriječiti, ali to nisu uradili. Iz kojih razloga, to sa sigurnošću mogu reći samo oni.