Danas se obilježava Svjetski dan ljubaznosti: Zašto nam je potrebnija više nego ikad?

• Svjetski dan ljubaznosti se međunarodno obilježava 13. novembra. Utemeljen je 1998. godine na inicijativu Svjetskog pokreta dobrote i danas se slavi u brojnim zemljama kao podsjetnik na važnost dobrote i međusobnog poštovanja među ljudima.

Zanimljivosti, 13. novembra - Obilježava se u brojnim zemljama, među kojima su Kanada, Japan, Australija, Nigerija, Saudijska Arabija, Indija, Italija, Singapur i Velika Britanija. Svjetski dan ljubaznosti ustanovljen je kako bi promovisao vrijednost dobrote i podstakao ljude da prepoznaju zajedničku povezanost kroz dobra djela. Dobrota, kao osnovni element ljudskog postojanja, nadilazi sve društvene i kulturne razlike.

Svjetski dan ljubaznosti je i prilika da zastanemo i preispitamo vlastite postupke. Ipak, ona je temeljni dio ljudskog bića nešto što djeca još uvijek prirodno posjeduju, bez predrasuda i kalkulacija. Djeca jednostavno prilaze, pomažu, smiju se, dok stariji ljubaznost njeguju u blagom pogledu, pažnji, toploj riječi.

Kako ističe Maja Savanović Zorić, ljubaznost ima duboku psihološku i emocionalnu vrijednost.

"Ljubaznost je, u psihološkom smislu, direktno povezana s mentalnim zdravljem. Kada smo ljubazni, aktiviramo dijelove mozga koji smanjuju stres i jačaju osjećaj povezanosti. Luče se hormoni poput dopamina i oksitocina oni koji nas smiruju, povezuju i donose osjećaj smisla. Zato se nakon iskrene geste, osmijeha ili pomoći drugome osjećamo lakše, toplije, mirnije. Ljubaznost zapravo liječi, i onoga ko daje i onoga ko prima. U savremenom društvu, gdje se grubo često pogrešno tumači kao snaga, a blagost kao slabost, potrebno je hrabrosti da ostaneš ljubazan. Da ne uzvratiš istom mjerom. Da biraš toplinu i kad bi bilo lakše biti hladan. Ljubaznost ne mijenja svijet odmah, ali mijenja svaki trenutak u kojem se pojavi", kazala je.

Iako je ovaj dan zvanično priznat u mnogim državama, njegova stvarna snaga leži u pojedincima - u našoj spremnosti da svakodnevno doprinosimo širenju dobrote. Ljubaznost ne mora biti velika gesta. Ona se ogleda u malim, ali iskrenim trenucima pažnje, osmijehu upućenom neznancu, pomoći starijem, toploj riječi upućenoj kolegi.

U konačnici, ljubaznost nije samo način da druge učinimo sretnijima, već i put ka boljem mentalnom zdravlju, unutrašnjem miru i osjećaju povezanosti. Svaki čin ljubaznosti, ma koliko mali bio, ostavlja trag i upravo u tome leži njena istinska moć.