Bužimska braća i knjiga o borbi: Refik Kauković podijelio sjećanja na 505. vitešku brigadu

 - "Krvlju ispisana sloboda" autobiografsko je djelo o bužimskim herojima, među kojima je i sam autor Refik Kauković, zlatni ljiljan, ponosni pripadnik 505. viteške brigade i elitne čete „Hamze“. Želja da budućim pokoljenjima u amanet ostavi trajni zapis o teškim i ključnim trenucima opstanka jednog naroda prevazišla je unutarnju skromnost i konačno je proživljeno i osvjedočeno preneseno na papir, kako bi bilo dostupno javnosti.

BUŽIM, 07. augusta - Promotivno veče bilo je sve, samo ne obično. Suze, smijeh i zagrljaji, koji nisu ostavili ravnodušnim nikog u sali bužimskog Centra za kulturu, pamtiće se i prepričavati dugo, jer ovo je zaista bila noć za pamćenje – noć neizmjernog poštovanja i neraskidive bliskosti saboraca.

Nije ovo ni naučna ni istraživačka knjiga. Životno je ovo štivo i to proživljeno na najteži mogući način. Povratak u rat, u borbu, žrtvovanje. „Allah me kaznio ako bi pisao radi zarade“, rekao je autor djela. Šaljiv po prirodi, gostima koji su popunili salu do posljednjeg mjesta, Refik Kauković je nakon kritičkih osvrta promotora kazao da bi najradije otišao kući. Razumljivo, kada je zagrljaj bužimske braće težak, a njega su javno zagrlila dva brata.

Brat Fikret Kauković, nekadašnji komandir Hamze i poput Refika, zlatni ljiljan, kazao je kako nikom ne preporučuje da knjigu čita brzo, bez pauze, odjednom, jer ona zahtijeva sabur, poput pripreme za akciju. U osam sati čitanja, kaže, vratio se u rat i još jednom kao u stvarnosti ponovno vidio slike ratišta, kolone izbjeglica iz Bosanske Krupe i sva stratišta.

Koliko su posebno u ratu bili prisni, govori i treći brat Rifet. Sjeća se situacije kada je Refko, bio teško ranjen, sam na raskrsnici, izložen teškoj neprijateljskoj artiljeriji.

Svoj sud o djelu kazali su i ratni komandanti, Remzija Ičanović i Emir Kliko, na čiji su prijedlog svim prisutnim Hamzama dodijeljeni koini, odnosno novčići časti i ponosa.

Kako ostati imun na ove i Refkine riječi, kada Refik priča iz srca? Opisao je kako ga je teško ranjenog, u bolnici posjetio rahmetli komandant. Zbog višestrukih prostrijelnih rana kroz pluća, dodir plahte ga je bolio, ali ruka rahmetli Nanića nije.

Promocija knjige pretvorila se u evociranje uspomena na hrabrost i herojstvo svih pripadnika 505. brigade, a posebno na formaciju koja je, od ukupno 90 elitnih, ostala bez 71 borca. Šehidi su to koje njihovi ratni saborci nikada neće prepustiti zaboravu. Neraskidiva veza svih njih, kako nam kažu preživjeli, posebna je i neshvatljiva onima koji nisu osjetili rat.