- 09.02.2026.
- Kadifa Murtić
Bošnjaci između reaktivne realnosti i proaktivnih želja u politici: Navikli na vječnu pomoć sa strane
- Državna vlast, koja se sama sebi umiljavala epitetima kao najbrže formirano Vijeće ministara, danas djeluje kao raštimani orkestar, u kojem barem probosanska politika, koju mahom predvode Bošnjaci djeluje dezorijentisano
BIH, 9. februara - Nikad se politika kod Bošnjaka nije preciznije ogolila kao u posljednjih godinu dana, odnosno od trenutka izricanja prvostepene presude Miloradu Dodiku do sada.
Državna vlast, koja se sama sebi umiljavala epitetima kao najbrže formirano
Vijeće ministara, danas djeluje kao raštimani orkestar, u kojem barem
probosanska politika, koju mahom predvode Bošnjaci, djeluje dezorijentisano.
Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, a danas samo
predsjednik stranke SNSD, prije godinu dana djelovao je stjeran u kut. Imao je
prvostepenu presudu koja je podrazumijevala godinu dana zatvora (ili otplatu
zatvorske kazne), šest godina zabrane obnašanja političke funkcije te potpuni
sukob s državnim institucijama.
Prijetio je, donosio zakone u Narodnoj skupštini RS-a, protiv države,
blokirao rad institucija i u potpunosti blokirao niz procesa. Izdat je i nalog
za njegovo privođenje i sve je djelovalo kao da je to kraj političke karijere.
No, odgovor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a zatim i Suda te
Tužilaštva BiH bio je takav da je država pokazala nemoć, kukavičluk, a
političari neznanje. U najmanju ruku pokazalo se da institucije države
funkcionišu tako da nemaju efektivnu moć.
Kako je vrijeme prolazilo, Dodik je dobijao sve više zraka te je na kraju
uz američko posredstvo ispregovarao i svoj dolazak u Sud BiH bez hapšenja,
povlačenje zakona, ali i političko preživljavanje, što se potvrdilo posljednjih
mjeseci.
Da bošnjačka politika iz Sarajeva nije imala nikakve vizije niti strategije
pokazala je prethodna godina. Ohrabreni prvostepenom presudom činilo se da će
se stranke iz Sarajeva Dodika politički riješiti elegantno. Taj dojam ih je
vjerovatno uspavao, a Dodika dodatno motivirao da više radi, da više troši
novca na lobiranje i da osim Amerike svoju poziciju i politiku štiti i preko
Izraela.
U svemu tome bošnjačka politika, koja je dobrim dijelom zarobljena u
diplomatiji 1990-ih, navikla pomalo i na sažaljenje i vječni dug međunarodne
zajednice (ako ta formulacija danas i postoji), djelovala je uglavnom
reaktivno. Kada bi Dodik povukao neki potez, imao neku izjavu ili slično,
uslijedile bi reakcije i pozivi pravosuđu da reaguje. A pravosuđe je na tom
putu palo na svim ispitima, kao što pada i danas.
S druge strane i ono malo pokušaja proaktivne politike završilo je na prvim
preprekama ili barem nije polučilo vidljive rezultate. A da te proaktivnosti
danas nema mnogo vidljivo je i iz ponašanja i reakcija nakon posjete Americi
članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, v.d. predsjednice RS-a Ane Trišić
Babić te Milorada Dodika. Političke reakcije se kreću u radijusu od umanjivanja
važnosti, do prenaglašavanja.
Slika koja danas stoji iza Dodika je da je u godinu dana uspio da od
bjegunca od bh. pravosuđa napravi situaciju u kojoj nema sankcija, u kojoj
putuje na sastanke u Ameriku i u kojoj slavi izbornu pobjedu. Također,
činjenica je i da nema zakona koje je usvojio protiv države, kao i da je
prihvatio činjenicu da zbog odluke Suda BiH više nije predsjednik entiteta. No
sve to je rezultat više američkog utjecaja, a ne političkog odgovora iz
Sarajeva.
Stoga, kada Dodik u izbornoj noći, kao sinoć, izjavljuje da će balije u
Sarajevu požaliti za njim, kada vide šta će Karan uraditi, to samo govori o
naviknutosti i politike i institucija na takvog Dodika. Na takve uvrede
politika pokazuje nemoć, a oni koji bi trebali da reaguju iz pravosuđa pravit
će se da nisu ništa čuli. A i kako bi išta uradili kada Sud BiH ne može
narediti sudu u Banjoj Luci da Dodika izbriše iz registra kao predsjednika
SNSD-a, što je i presuda kojom je osuđen.
To pokazuje da ni presude u BiH nisu konačne dok to ne potvrdi ili politika
ili aminovanje Amerike, koja je ovim scenarijem Dodika možda udaljila s
pozicije predsjednika, ali mu nisu oduzeli moć. Moć je oduzeta strankama iz
Sarajeva, koje nisu vodile svoju politiku, već su u cijeli proces ušle
nespremne, na sufliranje međunarodne zajednice pa danas nemaju jasan proaktivan
odgovor na ovo što se dešava.



