Bošnjaci između reaktivne realnosti i proaktivnih želja u politici: Navikli na vječnu pomoć sa strane

• Državna vlast, koja se sama sebi umiljavala epitetima kao najbrže formirano Vijeće ministara, danas djeluje kao raštimani orkestar, u kojem barem probosanska politika, koju mahom predvode Bošnjaci djeluje dezorijentisano

 BIH, 9. februara - Nikad se politika kod Bošnjaka nije preciznije ogolila kao u posljednjih godinu dana, odnosno od trenutka izricanja prvostepene presude Miloradu Dodiku do sada.

Državna vlast, koja se sama sebi umiljavala epitetima kao najbrže formirano Vijeće ministara, danas djeluje kao raštimani orkestar, u kojem barem probosanska politika, koju mahom predvode Bošnjaci, djeluje dezorijentisano.

Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, a danas samo predsjednik stranke SNSD, prije godinu dana djelovao je stjeran u kut. Imao je prvostepenu presudu koja je podrazumijevala godinu dana zatvora (ili otplatu zatvorske kazne), šest godina zabrane obnašanja političke funkcije te potpuni sukob s državnim institucijama.

Prijetio je, donosio zakone u Narodnoj skupštini RS-a, protiv države, blokirao rad institucija i u potpunosti blokirao niz procesa. Izdat je i nalog za njegovo privođenje i sve je djelovalo kao da je to kraj političke karijere. No, odgovor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a zatim i Suda te Tužilaštva BiH bio je takav da je država pokazala nemoć, kukavičluk, a političari neznanje. U najmanju ruku pokazalo se da institucije države funkcionišu tako da nemaju efektivnu moć.

Kako je vrijeme prolazilo, Dodik je dobijao sve više zraka te je na kraju uz američko posredstvo ispregovarao i svoj dolazak u Sud BiH bez hapšenja, povlačenje zakona, ali i političko preživljavanje, što se potvrdilo posljednjih mjeseci.

Da bošnjačka politika iz Sarajeva nije imala nikakve vizije niti strategije pokazala je prethodna godina. Ohrabreni prvostepenom presudom činilo se da će se stranke iz Sarajeva Dodika politički riješiti elegantno. Taj dojam ih je vjerovatno uspavao, a Dodika dodatno motivirao da više radi, da više troši novca na lobiranje i da osim Amerike svoju poziciju i politiku štiti i preko Izraela.

U svemu tome bošnjačka politika, koja je dobrim dijelom zarobljena u diplomatiji 1990-ih, navikla pomalo i na sažaljenje i vječni dug međunarodne zajednice (ako ta formulacija danas i postoji), djelovala je uglavnom reaktivno. Kada bi Dodik povukao neki potez, imao neku izjavu ili slično, uslijedile bi reakcije i pozivi pravosuđu da reaguje. A pravosuđe je na tom putu palo na svim ispitima, kao što pada i danas.

S druge strane i ono malo pokušaja proaktivne politike završilo je na prvim preprekama ili barem nije polučilo vidljive rezultate. A da te proaktivnosti danas nema mnogo vidljivo je i iz ponašanja i reakcija nakon posjete Americi članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, v.d. predsjednice RS-a Ane Trišić Babić te Milorada Dodika. Političke reakcije se kreću u radijusu od umanjivanja važnosti, do prenaglašavanja.

Slika koja danas stoji iza Dodika je da je u godinu dana uspio da od bjegunca od bh. pravosuđa napravi situaciju u kojoj nema sankcija, u kojoj putuje na sastanke u Ameriku i u kojoj slavi izbornu pobjedu. Također, činjenica je i da nema zakona koje je usvojio protiv države, kao i da je prihvatio činjenicu da zbog odluke Suda BiH više nije predsjednik entiteta. No sve to je rezultat više američkog utjecaja, a ne političkog odgovora iz Sarajeva.

Stoga, kada Dodik u izbornoj noći, kao sinoć, izjavljuje da će balije u Sarajevu požaliti za njim, kada vide šta će Karan uraditi, to samo govori o naviknutosti i politike i institucija na takvog Dodika. Na takve uvrede politika pokazuje nemoć, a oni koji bi trebali da reaguju iz pravosuđa pravit će se da nisu ništa čuli. A i kako bi išta uradili kada Sud BiH ne može narediti sudu u Banjoj Luci da Dodika izbriše iz registra kao predsjednika SNSD-a, što je i presuda kojom je osuđen.

To pokazuje da ni presude u BiH nisu konačne dok to ne potvrdi ili politika ili aminovanje Amerike, koja je ovim scenarijem Dodika možda udaljila s pozicije predsjednika, ali mu nisu oduzeli moć. Moć je oduzeta strankama iz Sarajeva, koje nisu vodile svoju politiku, već su u cijeli proces ušle nespremne, na sufliranje međunarodne zajednice pa danas nemaju jasan proaktivan odgovor na ovo što se dešava.