Bilbord ''Ovo je logor – Kamp Lipa'' podijelio javnost

 - Migrantska kriza potaknula je umjetnike iz Bosne i Hercegovine, ali i Evrope, da istraže uvjete prihvata i zbrinjavanja izbjegličke populacije. Upravo u Centru za savremenu kulturu KRAK u Bihaću, nakon stručne akademije i izložbe, dansko-bosanski umjetnik Nermin Duraković kreirao je prostornu intervenciju pod nazivom „Naša granica“. Ova postavka izazvala je brojne reakcije javnosti, ponajviše zbog bilborda s natpisom „Ovo je logor – Lipa Camp“, kojim autor ukazuje na loše uvjete u kampu, kao i na njegovo distanciranje od urbane sredine.

BIHAĆ, 17. septembra - Podsjetimo, nakon brojnih izazova u koordinaciji migrantske krize i definiranju smještaja za izbjeglice, odlukom Gradskog vijeća Bihaća, a potom i Vijeća ministara BiH, uspostavljen je privremeni prihvatni centar Lipa.

Duraković se već više od dvije decenije bavi preispitivanjem granica, pozicioniranjem migrantskih kampova i njihovim uređenjem. U okviru ove izložbe u javnom prostoru predstavio je devastaciju šumskog dijela Plješevice na granici EU i BiH, koja je, kako tvrdi, posljedica sigurnosnih intervencija s ciljem kontrole kretanja i evidentiranja izbjeglica. Na taj način obratio se evropskoj javnosti upozoravajući na pogubne posljedice po okoliš i ljude.

Najviše reakcija ipak je izazvao bilbord s natpisom „Ovo je logor – Kamp Lipa“. Autor problematičnim smatra izolovanje i distanciranje migranata od urbane sredine, kao i nametnute zabrane u kampu. Duraković svojim radom potiče na odgovornost i preispitivanje uvjeta života na ovakvim mjestima.

Naš pokušaj da dobijemo odobrenje za ulazak u kamp i izjave migranata nije urodio plodom – odgovor iz Službe za poslove sa strancima nismo dobili. S druge strane, gradski vijećnik Adnan Lipovača kategoričan je u stavu da ovakvoj umjetničkoj intervenciji nema mjesta, najavivši da će problem iznijeti i pred vijećničkom govornicom. Dok su neki odbili komentarisati, dio građana smatra da kamp Lipa pruža dobre uvjete.

Autor, međutim, tvrdi da izbjeglice nemaju alternativu u načinu života, jer su „zarobljeni u birokratskom sistemu koji odlučuje o njihovim sudbinama“. Zbog toga, kako kaže, ovo pitanje treba provocirati s obje strane granice, kao test kulture dijaloga kroz umjetnički zahvat.

Dok se u evropskim institucijama kontinuirano vode debate o karakteru udaljenih centara, iz KRAK-a smatraju da bi i lokalna zajednica mogla učiniti više. Kao razlog navode i iskustvo ratne prošlosti, zbog čega su ovdašnji ljudi posebno pozvani da podižu standarde u oblasti ljudskih prava.