- 14.07.2025.
- Safet Hodžić
Ako Schmidt ne reaguje, niti će na izborima biti skeneri niti će se riješiti dug Viaductu
- Već četiri godine
brojni politički procesi u Bosni i Hercegovini odvijaju se na pogon visokog
predstavnika Christiana Schmidta. Njegov upliv u procese, iako izaziva i
negodovanja, u datim okolnostima skoro je jedini racionalan način da se
pomjerimo s mrtve tačke.
SARAJEVO, 14. jula - Za takvo stanje dobar dio
odgovornosti snosi međunarodna zajednica, koja je i započela određene procese
pa i utjecala na to ko će biti vlast u entitetu Federacija BiH. Schmidtova
pozicija bila je mnogo komotnija dok je u BiH u mandatu bio američki ambasador
Michael Murphy, koji je u najvećoj mjeri i odobravao njegove intervencije i to
zeleno svjetlo Schmidtu je bilo najvažnije.
Danas, kada Sjedinjene
Američke Države još uvijek nemaju ambasadora i kada su totalno pasivizirane u
odnosu na prethodne dvije godine, Schmidt je na vjetrometini i milosti prije
svega Evropske unije, od koje očekuje podršku za svoje poteze.
Godinama se u sklopu
izbornog procesa u BiH najavljuje uvođenje tehnologija poput skenera, kamera i
slično, koje bi trebale garantovati pravednije i poštenije izbore, spriječiti
razne stranačke malverzacije i tako dalje. Za uvođenje tih tehnologija potreban
je novac, koji se primarno treba obezbijediti kroz državni budžet. I tu
dolazimo do prvog problema. Prošlo je više od pola 2025. godine, a državni
budžet još nikada nije usvojen za tekuću godinu, niti je u nacrtu budžeta
predviđen novac za uvođenje novih tehnologija u izborni proces.
Glavni kočničar tog
procesa je SNSD. U trenutnim okolnostima ne postoji mogućnost da se novac za
nove tehnologije na izborima obezbijede kroz budžet pa bi BiH i izbore 2026.
godine mogla dočekati na stari način. Jedina realna i racionalna opcija je da
Schmidt interveniše i Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) obezbijedi potreban
novac od dobiti Centralne banke BiH.
Druga važna tema koja je
teret državi je dug od preko 110 miliona KM slovenačkoj kompaniji Viaduct,
kojeg je napravio entitet Republika Srpska. Kao jedina realna opcija koja je
izvodiva za otplatu duga je uzimanje novca od akciza na gorivo, koji se nalazi
na posebnom računu Centralne banke. Dio koji bi po raspodjeli trebao pripasti
RS-u može se iskoristiti za vraćanje spomenutog duga, a to bi svojom odlukom
mogao implementirati Schmidt.
S tim u vezi i sa
saznanjem da je to realna opcija kadrovi SNSD-a u Vijeću ministara su počeli
problematizirati račun na koji treba uplatiti dug Viaductu, poručivši da je taj
račun otvoren na Kanalskim ostrvima, kao off shore račun.
Matematika je jednostavna. Ako Schmidt ne interveniše u tom pravcu i ne riješi pitanje novca i CIK-u i duga Viaductu, političke strukture u vlasti to neće uraditi. Schmidtova šutnja i pasivnost će direktno pomoći onima koji su zloupotrebljavali izbore, prije svega brojanje glasova, a i dug Viaductu će biti sve veći teret iz kojeg će profitirati samo SNSD. Stoga, ukoliko ne bude nikakve reakcije, a Schmidt je već pripremio svoje odluke, to znači da neko pregovara i iz međunarodne zajednice trguje sa SNSD-om.


