STRATEGIJE TVORACA LAŽNIH VIJESTI: POŠTEN ČOVJEK NE PROIZVODI LAŽI, ALI IH BEZ POSEBNE NAMJERE PRENOSI DALJE

- Šta je “gorivo” lažnih vijesti? Lažne vijesti se koriste nečim što je duboko u nama, nečim što nas zapravo čini ljudima. Naše emocije, naročito strah, glavno su oruđe manipulacije sa koj om oni koji prave i šire fake news računaju

  • AUTOR: Oslobodjenje,
  • 12.07.2019 - 19:17
  • 116

SVIJET, 12. jula - Ako ste mislili da ste toliko pametni da odmah razlikujete da je nešto “fake news”, varate se. Postoje dva razloga zašto ljudi podlegnu uticaju lažnih vijesti, pa ih podijele ili stisnu “like” i tako doprinesu njihovom širenju i uticaju: jedno je slaganje sa premisom datom u toj vijesti, a drugo je neslaganje i osjećaj straha koji proizvodi vijest.

Recimo, vjerovatno je da ćete podijeliti vijest u kojoj bi neko najavljivao rat negdje ovdje kod nas. Podijelićete tu vijest jer vas je strah za sebe, svoje bližnje i prijatelje. Zapravo u tom trenutku radite isto ono što su prije nekoliko miliona godina radili naši preci: alarmirate zajednicu na opasnost. To je evolutivni mehanizam opstanka.

Nekada davno, opasnost je bila nešto vrlo konkretno: to je bio neki grabežljivac koji vreba iz šipražja ili vazduha. Danas je opasnost vrlo fluidna forma, nešto apstraktno i neopipljivo, kao neki Pennywise koji vas vreba iz kanalizacije i mami.

Račun s taštinom

Podijelićete vijest čak i onda kada je ona apsurdna i vi uopšte ne vjerujete u to što je tu napisano ili rečeno. Recimo, podijelićete tekst o tome kako je najavljen novi dan smaka svijeta. Uradićete to iz zabave, da se malo nasmijete i da nasmijete ljude oko sebe. Zapravo, uradili ste to iz vlastite taštine, iz potrebe da pokažete kako ste vi pametniji, a da tamo postoji neko ko vjeruje u takve stvari. Dijeljenje te vijesti je utjecalo na vaše centre za nagradu jer ste pokazali kako ste “iznad” tih gluposti. Međutim, upravo je to ono sa čime tvorci “fake news” računaju: time ćete nehotično doprinijeti širenju vijesti i tako će ta vijest na kraju dospjeti do nekoga gdje će imati utjecaj, nekoga ko će povjerovati toj dezinformaciji.

Također, ponekad iz iskustva znamo da je naša stvarnost toliko nevjerovatna i podijelićemo neku vijest jer smo podigli “prag tolerancije” na laži, nevjerovatnosti i nelogičnosti. Nažalost, takav je svijet u kojem živimo, “oguglali” na nevjerovatne stvari. I sa time tvorci fake news računaju.

Ponekad, najčešće kada su nam pročitane informacije djelovale tako da imamo jaku emociju (a strah je jaka emocija), podijelićemo vijest ne gledajući na izvor i ne razmišljajući o njemu. Jedan od dobrih savjeta za kritičko promišljanje o informacijama jeste analiza toga odakle dolazi. Međutim, tu leži jedna mala klopka: uvijek smatramo istinitijim one izvore koji imaju korijene u nekim našim percepcijama svijeta. Dolazi do premoštavanja našeg zaključka našim prethodnim iskustvima, željama, sklonostima i predrasudama. Recimo, ako vijest dolazi iz krugova bliskih političkoj opciji desnice, ljevičari će biti skloniji ovu informaciju procesuirati kao lažnu vijest, dok će desničari informacije koje dolaze iz lijevo orijentisanih medija češće procesuirati kao lažne. Međutim, ni jedni ni drugi neće tako lako vidjeti da je lažno nešto što dolazi iz medija i krugova bliskih njihovoj političkoj opciji.

Recimo, desničari će biti skloniji prihvatiti kao istinite informacije iz članka u PragerU (desno orijentisani ultrakonzervativni medij koji finansiraju fracking milijarderi), a koje govore kako klimatske promjene nisu izazvane čovjekovim djelovanjem, nego su zavjera vlada. Međutim, oni sa lijeve, naročito ultralijeve strane političkog spektra neće vidjeti vrlo očigledne nedostatke anti-GMO članaka koji dolaze iz medija sklonih lijevoj opciji. Unutrašnji mehanizmi, prije svega potreba za pripadanjem nekoj grupi ljudima često ne dozvoljavaju da vide istinu.

Čovjek protiv grupe

Kao jedan izuzetan primjer čovjeka koji se otrgnuo mišljenju grupe treba spomenuti Marka Lynasa, koji je pisao i piše za The Guardian i The Observer. Lynas se bori protiv negiranja činjenice da su klimatske promjene antropogene (tj. da čovjekova aktivnost u potrošnji fosilnih goriva znatno doprinosi klimatskim promjenama), ali je bio i prominentan anti-GMO aktivist lijeve orijentacije. Danas je Lynas zagovornik GMO: 2008. godine je priznao da je napadao GMO a da nije istražio naučne radove o temi genetički modificiranih organizama. Lynas je prihvatio naučni konsenzus i postao neko ko javno govori u korist ovoj tehnologiji. Naravno da je njegova “konverzija” osuđena: proglašen je “prodanom dušom”.

Sve ovo nam govori da ponekad nije lako prepoznati lažne vijesti. Naše neznanje, predrasude i sklonosti, naročito političke, mogu nam zamutiti vid pred očitom neistinom. Ipak, sklonost objektivizmu i poznavanje osnovnih stvari, sposobnost logičkog mišljenja i kontrola emotivnog odgovora koji je obično posljedica nama inherentnog mehanizma nagrade i kazne, mogu umnogome smanjiti razarajući utjecaj fake newsa. Loša vijest je da vrijedi ona dobro poznata izreka “više puta ponovljena laž postaje istina” jer je to dio naših kognitivnih mehanizama.

Treba imati na umu kako se fake news šire i pomoću algoritama koji prate preferencije korisnika, ali i preko lažnih računa iza kojih često ne stoje stvarni korisnici društvenih mreža ili stoje ljudi koji su plaćeni da stvaraju pometnju i šire lažne vijesti.

 


VEZANE VIJESTI

PODIJELI

KOMENTARI
PRATITE NAS
PRETRAŽI
TVUSK LIVE



PROMO VIDEO TVUSK 2016

MARKETING
MARKETING