OSMI JULI: IZDVOJILI SMO...

- Vasco da Gama krenuo na prvo putovanje oko Afrike, izašao prvi broj Wall Street Journala, odabrano novih sedam svjetskih čuda, rođen Mehmed Alagić - general Armije RBiH, komandant 3. i 7. korpusa ARBiH...

  • AUTOR: metro, historija, Oslobodjenje,
  • 08.07.2019 - 09:45
  • 193

SVIJET, 8. jula - Portugalski pomorac Vasco da Gama 1497. godine iz Lisabona je krenuo na svoje prvo putovanje oko Afrike s ciljem dolaska u Indiju.

Ekspedicija je brojila 4 broda - Sao Gabriel, Sao Rafael, Berrio i jedan teretni brod nepoznatog imena. 16. decembra 1497. Gama je prošao ušće Velike riblje rijeke i krenuo u dotad Evropljanima nepoznate vode. Prvi dio puta s petim brodom Gamu je pratio Bartolomeu Dias koji je 1488. posto prvi Evropljanin koji je od vremena Antike došao do Rta Dobre Nade. U januaru 1498. ekspedicija je dospjela do današnjeg Mozambika. 25. januara 1498. na mjesec dana su pristali su uz kopno zbog popravaka na brodovima i iscrpljenosti posade, a 3. marta Gama je stigao na mali otok Mozambik. Stanovnici su za posadu mislili da su muslimani pa su im pružili pomoć. Gama je tu uzeo arapskog navigatora da mu pomogne dovršiti putovanje do Indije koje je nastavio nakon što je s lokalnim arapskim trgovcima izvršio trgovinu začinima. Ekspedicija je stigla u Calicut (danas Kozkihode) 20. maja 1498. Gama je s hinduskim vladarom Zamorinom, unatoč velikom nezadovoljstvu arapskih trgovaca, postigao sporazum o trgovini. Portugalac je od Zamorina dobio pismenu dozvolu da smije otvoriti trgovačku postaju u Calicutu te je zbog toga u gradu ostavio dio ljudi čiji su se odnosi s hindusima s vremenom pogoršavali da bi 1500. izbili sukobi. Gama je u augusta krenuo nazad u Portugal. Sa sobom je kralju Manuelu I. poveo 6 hindusa kako bi Portugalci mogli naučiti njihove običaje. Zbog lošeg vremena Arapsko more prošli su tek za 3 mjeseca, a velik dio posade putem je umro od skorbuta. U maju je Gama s brodovima Sao Gabriel i Berrio oplovio Rt Dobre Nade, ali su se kasnije dva broda zbog navremena razdvojila. Gama se na Sao Gabrielu vratio u Portugal 9. septembra 1499. gdje ga je kralj Manuel I. dočekao s počastima. Put Vasca de Game od početnih 180 mornara i 4 broda završilo je na samo 60 ljudi na jednom brodu, no ta velika žrtva otvorila je do tada nepoznat, a od tada najvažniji svjetski trgovački morski put.

Prvi broj Wall Street Journala izdan je 1889. u New Yorku. Journal koji primarno pokriva poslovne i financijske vijesti iz SAD-a i svijeta, je međunarodna dnevna novina na engleskom jeziku koju izdaje Dow Jones & Company, odjeljenje News Corporationa, a nazvan prema Wall Streetu, centru financijskog 'distrikta' New Yorka. Izdavač lista, Dow Jones & Company, osnovan je 1882. od strane reportera Charlesa Dowa, Edwarda Jonesa i Charlesa Bergstressera, a list je nastao iz malog informativnog biltena za korisnike. Od samog početka WSJ je čitateljima svakodnevno donosio 'Jones Average', prvi od nekoliko indeksa cijena dionica i obveznica na njujorškoj burzi. Transormacija lista započela je 1902. kada ga je kupio Clarence Barron i do 20-ih godina 20. stoljeća mu podigao nakladu sa sedam na 50 hiljada. Barronu, čija je obitelj zadržala vlasništvo nad listom do 2007. , i njegovim suradnicima pripisuje se stvaranje atmosfere 'neustrašivih' nezavisnih financijskih izvješća što je u ono doba bio novitet u poslovnom novinarstvu. Svoj moderni oblik WSJ je stvorio 1940-ih. U tom periodu izvršni urednik Bernard Kilgore stvorio je koncepciju poznate prednje stranice lista te mu je naklada porasla na 1.1 milion. 1947. godine WSJ je dobio i svoju prvu od 33 Pulitzerove nagrade s koliko ih je od početka izlaženja nagrađen. Od 2007. list u svijetu ima dnevnu tiražu od oko 2 miliona primjeraka i približno 931 tisuću pretplatnika. List je prednjačionakladom u SAD-u do 2003. kada ga je nadmašio USA Today, a glavni svjetski rival mu je i dalje londonski Finacial Times.

Nakon šestogodišnjeg raspravljanja 2007. godine između 21 finalista izabrano je novih 'sedam svjetskih čuda'. Prvi poznati popis svjetskih čuda sačinjen je navodno između 150. i 120. godine pr.n.e., a napravio ga je grčki pjesnik Antipatros, no ne zna se što ga je navelo da to učini. Svih sedam znamenitosti bilo je odabrano iz grčkog kuta gledanja, no samo jedno čudo bilo je na području Grčke - Fidijin Zeus. Tri čudesna djela bila su u Maloj Aziji: Kolos s Roda, Artemidin hram u Efesu i Mauzolej u Halikarnasu. Dva su bila u Egiptu: Aleksandrijski svjetionik i piramide u Gizehu, a jedno, Semiramidini viseći vrtovi, u Babilonu. Brojne druge veličanstvene građevine Antike, kao npr. Babilonski toranj, Antipatros nije zabilježio jer su već bile srušene, ali ne zna se zašto na popis nije uvrstio atensku Akropolu koja mu je cijelo vrijeme bila 'pred nosom'. Jedino od sedam čuda Antike koje stoji i danas je Keopsova piramida. Tijekom srednjeg vijeka navodno su postojali brojni popisi svjetskih čuda na kojima su bile brojne starije građevine poznate u srednjem vijeku, no naučnici vjeruju da su ti popisi nastali tek u periodima nakon 'ere prosvjetljenja'. Na popisu za koju se većina stručnjaka slaže da se može nazvati 'sedam čuda srednjeg vijeka' nalaze se: Stonehenge, rimski Koloseum, katakombe u Kom el Shoqafi, Kineski zid, Porculanski toranj u Nanjingu, Aja Sofija u Istanbulu i Kosi toranj u Pisi. Inicijativa za izbor 'novih' sedam svjetskih čuda, s ciljem marketinškog profitiranja, pokrenuta je 2001. od strane švicarske zaklade New Seven Wonders of the World. Od 200 početnih kandidata izabran je 21 finalist, a Egipat je već tada, razumljivo, bio vrlo 'nezadovoljan' što će se jedino originalno svjetsko čudo takmičiti s Kipom Slobode, Operom u Sydneyu i drugim sličnim građevinama, te je inicijativu nazvao apsurdnom. Stvar je rješena proglašavanjem piramida u Gizi počasnim kandidatom. Rezultati izbora objavljeni su na svečanoj ceremoniji na stadionu Benfice u Lisabonu, a novim svjetskim čudima proglašeni su: Kineski zid, Koloseum u Rimu, indijski Taj Mahal, sveti grad Inka Machu Picchu, Kip Krista Iskupitelja iznad Rio de Janeira, Petra - nekoć glavni grad Nabatejaca isklesan u stijeni na području današnjeg Jordana i Chichen Itza, glavni grad plemena Itzá na meksičkom poluotoku Yucatan. Uz nabrojane lokacije danas postoje brojni drugi, 'specifičniji' popisi svjetskih čuda na kojima se nalaze stotine svjetskih građevina i prirodnih znamenitosti.

Rođeni na današnji dan, a poznati su u svijetu:

Francuski književnik Jean de La Fontaine, koji se ogledao u svim književnim rodovima, a čije se basne inspirirane Ezopom, Horacijem i staroindijskom književnosti kao Pančantantrom, smatraju remek djelima svjetske književnosti, rođen je Château-Thierryju 1621. godine.

Hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik Ljudevit Gaj, politički ideolog, organizator i vođa Hrvatskoga narodnog preporoda odnosno Ilirskog pokreta, autor knjižice Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja koja se smatra prvim općeprihvaćenim hrvatskim pravopisom, pokretač časopisa Novine Horvatske, kasnije nazvanih Ilirske narodne novine i Danica ilirska, s književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska, autor poznate budnice Još Horvatska ni propala, te brojnih drugih pjesama, članaka i proglasa koje se često svrstava u najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma, rođen je 1809. godine u Krapini.

Hrvatski kompozitor i dirigent Vatroslav Lisinski, porodičnog imena Ignac Fuchs, najdarovitiji kompozitor Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni muzičar koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj muzici, autor originalne glazbene verzije poznate pjesme Prosto zrakom ptica leti, prve hrvatske opere Ljubav i zloba, te opere Porin i brojnih drugih djela, rođen je u Zagrebu 1819. godine.

Njemački izumitelj Ferdinand von Zeppelin, punog imena Ferdinand Adolf Heinrich August Graf von Zeppelin, vojni general, kasnije izumitelj, proizvođač zrakoplova i osnivač kompanije Luftschiff Zeppelin, te graditelj prvog cepelina, poznatog i kao dirižabl, rođen je 1838. godine u Konstanzu u njemačkom Baden-Württembergu.

Njemački neomarksistički filozof Ernst Bloch, istaknuti antifašist, sveučilišni profesor, koji se u svojim djelima bavio problemima filozofije, povijesti, religije, prava, ontoloških, etičkih i humanističkih pitanja, a posebno analizom fenomena utopijskog, autor značajnih djela među kojima su Duh utopije, Sloboda i poredak, Avicena i Aristotelova ljevica, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, te Ateizam u kršćanstvu, rođen je u Ludwigshafenu 1885. godine.

Američka glumica Anjelica Huston, bivša manekenka i dobitnica Oscara, zapamćena po nastupima filmovima A Walk with Love and Death, The Postman Always Rings Twice, This is Spinal Tap, Prizzi's Honor, The Dead, Enemies, a Love Story, The Witches, The Addams Family i Addams Family Values, The Crossing Guard, The Mists of Avalon, te brojnim drugima, rođena je u kalifornijskoj Santa Monici 1951. godine.

Hrvatska pozorišna i filmska glumica Ena Begović, jedna od najljepših glumica hrvatske kinematografije, te žena izrazite senzualnosti i velike karizme, koja je u bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je više od deset filmova od kojih su najpoznatiji Glembajevi, Treća žena, Pad Italije, Četverored i drugi, rođena je 1960. godine u Splitu.

IZDVOJENO: Rođen Mehmed Alagić - general Armije RBiH, komandant 3. i 7. korpusa ARBiH.

 

Mehmed Alagić je rođen u selu Fajtovći, opština Sanski Most, 08.07.1947. g. od majke Fermane Cerić i oca Redže.

Po izbijanju agresije na BiH bio je u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku  i postaje komandant Operativne grupe ( OG ) Bosanska krajina. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer na njegovu incijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine. 

Mehmed Alagić je, uz generala Dudakovića, prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Sedmi korpus, sada se to može reći, napravljen "od nade". Skupa sa nekoliko krajiških komandanata (prije svega Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), Alagić je "pozajmio" nekoliko brigada iz vec postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. Korpus je ubrzo dobio naziv "krajiški", mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.

Travnik nije bio mjesto iz kojeg se najbliže dolazi do Bosanske Krajine, ali je, po Alagićevoj logici, bilo baš najbliže preko Vlašića! Prostor Travnika je bio nemjerljivo strateški značajan, na njemu su se presijecale silnice želja Tuđmana i Miloševića. Alagić im nikad nije dopustio da ostvare svoje želje. Zaokruživanje Sedmog Korpusa kao cjeline Alagić je izveo brzo i energično. Alagić se vodio logikom: sve za odbranu. On nije polagao račune ni općinskim ni regionalnim ni državnim organima, oni su račune polagali njemu. Svi privredni resursi u regionu bili su u službi i "pri ruci" Sedmom Korpusu. Gotovo da nije bilo vojnosposobnog čovjeka koji nije bio mobiliziran. Svaki čovjek, po Alagiću, ima svoje mjesto u odbrani zemlje. U vrijeme velikih operacija, kakva je na primjer bila "Vlašić" cjelokupno stanovništvo Travnika je bilo u službi Sedmog Korpusa: od vojnika, preko radnih vodova, do žena koje su spremale hranu za borce.

Sva ta organizacija, vjera u Boga su na kraju pomogle realizaciju jedne od najvažnijih akcija Armije RBiH, oslobođenje planine Vlašić.  

Mehmed Alagić je vodio neprekidno borbe i sa Hrvatskim vijećem odbrane i četnicima i redao uspjeh za uspjehom. Oslobađajući mnoga sela i gradove  u srednjoj Bosni dolazi  do Sankog Mosta, gdje zajedno 5. i 7. Korpus ARBiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića, ulaze u Sanski Most u noći sa 9. na 10. oktobar 1995. godine.

Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. opštine BiH. Generalovo srce prestaje da kuca u večernjim satima 07.03.2003. g. u Sanskom Mostu. Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 20 000 ljudi koji su došli iz čitave BiH. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.

Bit će upamćen kao ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta.

Rođen Elvir Baljić:

Elvir Baljić rođen je 08. jula 1974. godine u Sarajevu. Fudbalsku karijeru počeo je u FK Želježničaru, međutim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu prešao je u FK Sarajevo za koje je u 11 utakmica postigao 8 golova i time privukao pažnju turskog Bursaspora. U Bursasporu provodi tri odlične sezone, te u 87 ligaških utakmica postiže 42 gola. U ljeto 1998. godine za 9.500.000 € prelazi u Fenerbahçe gdje u samo jednoj sezoni uspjeva privući pažnju najvećih evropskih klubova. Sredinom 1999. godine za 26.000.000 € prelazi u Real Madrid, i tako postaje najskuplje plaćeni igrač sa prostora bivše Jugoslavije ikada. Taj rekord je držao sve do januara 2011. godine kada je Edin Džeko iz VfL Wolfsburga prešao u Manchester City za 32.000.000 €. Sa Realom je u sezoni 1999/2000. osvojio Ligu Prvaka i tako ispunio svoj dječački san. Međutim povrede su ga spriječile da napravi više u Realu. U 11 odigranih utakmica postigao je samo 1 gol. Naredne dvije sezone provodi na posudbama, prvu 2000/2001. u Fenerbahceu sa kojim osvaja tursku Super Ligu, te sezonu 2001/2002. u Rayo Vallecanu gdje se pridružuje svojim sunarodnjacima Elviru Boliću i Emiru Granovu. U ljeto 2002. godine ponovo se vraća u tursku, odnosno u Galatasaray gdje ostaje sve do 2004. godine, kada prelazi u Konyaspor. Na polusezoni 2004/2005. turske Super Lige, Baljić na iznenađenje svih odlučuje u 31. godini da prekine fudbalsku karijeru. Međutim njegovo odsustvo sa fudbalskih terena nije dugo trajalo, te 2005. godine potpisuje za Ankaragucu. Sredinom 2006. godine potpisuje dvogodišnji ugovor sa Istanbulsporom gdje ostaje sve do kraja svoje fudbalske karijere, odnosno do 2008. godine.
 
Za bosanskohercegovačku fudbalsku reprezentaciju debitovao je 24. aprila 1996. godine na prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Albanije. Svoj prvi gol u dresu reprezentacije postigao je 18. augusta 1998. godine na Koševu protiv Farskih Ostrva. Jedini je igrač koji je u jednoj utakmici za bosanskohercegovačku fudbalsku reprezentaciju postigao 4 gola. Bilo je to na utakmici protiv reprezentacije Estonije, nekoliko sedmica nakon što je potpisao ugovor sa Real Madridom. Posljednju utakmicu za reprezenatciju odigrao je 30. marta 2005. godine na kvalifikacionoj utakmici za Svjetsko prvenstvo 2006. godine protiv reprezentacije Litvanije. Za reprezentaciju odigrao je 38 utakmica sa postignutih 14 golova. U februaru 2010. godine, selektor bosanskohercegovačke fudbalske reprezentacije Safet Sušić izabrao ga je za svog pomoćnika.

Elvir Baljić se okušao i u muzici, 2005. godine snimio je album "Novi dan". Kako sam kaže album je "snimio za svoju dušu", jer od djetinjstva je maštao da postane pjevač.

 

 


VEZANE VIJESTI

PODIJELI

KOMENTARI
PRATITE NAS
PRETRAŽI
TVUSK LIVE



PROMO VIDEO TVUSK 2016

MARKETING
MARKETING