INFO

  • MAŠOVIĆ: PROŠLA GODINA NAJUSPJEŠNIJA OD USPOSTAVE OSBIH
  • NJEMAČKA: NAKON ULIJETANJA AUTOMOBILA NA KARNEVAL 35 OSOBA I DALJE U BOLNICI
  • SUKOBI POLICIJE I STANOVNIKA GRČKIH OSTRVA ZBOG IZGRADNJE CENTARA ZA MIGRANTE
  • KINEZI U IZOLACIJI KOD POČITELJA: KORONAVIRUS U BIH?
  • NA DANAŠNJI DAN 1972. GODINE UMRO ABDUREZAK HIFZI BJELAVAC
  • PRVI SLUČAJ KORONAVIRUSA POTVRĐEN U HRVATSKOJ
  • UMRO JE HOSNI MUBARAK
  • BIHAĆ: PROMOVISANA MONOGRAFIJA KATOLIČKOG ŠKOLSKOG CENTRA “IVAN PAVAO II”
  • DVOJE DRŽAVLJANA SRBIJE SA BRODA "DIAMOND PRINCESS" POZITIVNO NA KORONAVIRUS
  • U FBIH ZNAČAJAN PORAST PROIZVODNJE I PRODAJE ŠUMSKIH SORTIMENATA
  • VRIJEME DANAS: SUNČANO VRIJEME UZ MALU DO UMJERENU OBLAČNOST
  • NA DODIKOV ZAHTJEV POSEBNA SJEDNICA NSRS, OPOZICIJA PROTIV VETA O ĐUKANOVIĆU

KAD SISTEM ZAGLAVI, PUCA KALAŠNJIKOV

- U ambijentu izokrenutih vrijednosti jedno trostruko ubistvo prenulo je ljude, a njihov počinitelj postao je, takoreći, njihov heroj

KAD SISTEM ZAGLAVI, PUCA KALAŠNJIKOV

HRVATSKA, 27. januara - Oguglali smo na crne kronike, na sve te turobne priče o ubojstvima, silovanjima, stradanjima, koje se javljaju u dnevnom ritmu i u svakodnevnom kontekstu.

No čak i tako bombardirani medijskim crnilom, zgrozimo se kada čujemo da je netko ubijen, silovan, zgažen, mučen. Crne kronike s lakoćom usisavaju i jezom opčinjavaju običnog čovjeka. Ponekad čovjek stekne dojam da ih ljudi konzumiraju preventivno ili terapeutski; kako bi znali na kakve im nesreće valja biti spreman ili da se osjete sretnima što ih same nije zadesila sudbina protagonista tih vijesti. No, dogodi se da ljudi reagiraju posve neočekivano na takve jezive događaje, da u nekom zločinu nađu smisao i daju mu opravdanje. Ne zbog zločina samog, već zbog onoga što je dovelo do njega. Iz dubljih razloga, rekli bi.

Osvetnički pohod

Kada su hrvatski mediji pretprošle subote objavili inicijalnu vijest da je mladić u Splitu hodao središtem grada pucajući iz kalašnjikova i ubivši troje ljudi, vjerojatno su mnogi zloguko pomislili "Počelo je!" misleći na to da nas je i ovdje sustigao sindrom pomahnitalih ubojica iz američke stvarnosti. Kada se inicijalna vijest iz Splita počela nadograđivati novim informacijama, slika tog zločina dobila je jasnije obrise. Nije bilo nasumičnog pokolja, iako je ubojica rafalno pucao oko sebe i tek pukim slučajem nije ubio više od one trojice. Bio je to okršaj na prljavoj površini tamošnjeg kriminalnog miljea, više prizemnog nego podzemnog. Neki sitni dileri i kriminalci pali su pokošeni hicima koje je ispalio mladić također podebljeg dosjea i nesretne životne priče započete u jednoj disfunkcionalnoj obitelji. Kada se načulo za okolnosti koje su prethodile trostrukom ubojstvu, nije trebalo dugo – i to je možda najšokantnije u cijeloj priči – da mnogi u Splitu, a i diljem Hrvatske počnu javno zazivati pravdu za mladog ubojicu i davati mu podršku.

Sama priča ni do danas, dva tjedna kasnije, nije posve razjašnjena jer mladić, ubojica, leži u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u teškom psihičkom stanju. Kažu, posve rastrojen i nesvjestan onoga što je učinio. A dao se u osvetnički, gotovo starozavjetni pohod, kako bi smaknuo one koji su ga - priča ulica - ucjenjivali, maltretirali i prijetnjama ga psihički dotukli. On je uzeo ilegalno nabavljeno oružje u ruke i obračunao se s njima, a građanstvo mu je u znatnom broju dalo za pravo i takoreći zapljeskalo.

Kao u westernu

Kao u nekom klasičnom westernu, shvatljivo prestrašena gomila sa strane je gledala kako se na čistini gradskog trga moralno suspektni "junak", revolveraš, obračunava s bandom koja već dugo terorizira grad. On je preuzeo žrtvu na sebe, isukao oružje i obavio posao u ime mase koja je bez daha zurila iza zavjesa čekajući ishod tog „tarantinovskog“ obračuna. Iz te perspektive sve je bilo žanrovski predvidljivo, a u surovom lokalnom eksterijeru daleko ružnije nego u stiliziranom filmskom okružju.

Kad su hici bili ispaljeni, mrtvi prebrojani, a ubojica priveden (sam se predao) razgrnuše tada zavjese oni ogorčeni ljudi, izađoše na virtualne, ali i stvarne ulice, pa probuđeni i osokoljeni rafalima iz kalašnjikova počeše tom zločinu - trostrukom ubojstvu! - tražiti opravdanja i graditi od njega svojevrsni mit. Kazaše kako je napokon netko učinio ono što su institucije godinama propuštale ili nisu htjele učiniti. Pa stvoriše na Facebooku grupu podrške mladome ubojici, Filip Zavadlav mu je ime, nazvavši je „Pravda za Filipa“. Istu je Facebookova administracija ubrzo blokirala jer su mnogi u njoj davali za pravo mladiću koji je, bez obzira na sve okolnosti i motive, ipak ubojica. I to trostruki.

Virtualno ga tapšući, ljudi su zapravo sa sebe otresali sav nakupljeni bijes, gorčinu i očaj zbog sustava koji ne funkcionira odozdo pa naviše, od tijesnih ulica starog Splita do prostranog zagrebačkog Markovog trga gdje stoluju Vlada i Sabor, od lokalne policije do cjelokupnog pravosudnog sustava. Tamo lociraše pravog krivca za zločin koji je mladić počinio navodno se ne mogavši pouzdati u one kojima je dužnost osigurati pravo, pravdu, sigurnost i povjerenje. A u Zavadlavu vidješe onoga koji je i ne htijući to, svojim (zlo)činom razotkrio sustav koji ne čineći, žmireći ili blago kažnjavajući osnažuje sveprisutni kriminal.

Izokrenute vrijednosti

Može se razumjeti strah tog nemalog broja ljudi za sebe i za svoju djecu. Ali, kako ga shvatiti? U ambijentu izokrenutih vrijednosti jedno trostruko ubojstvo prenulo je ljude, a njihov počinitelj postao je, takoreći, njihov heroj. U njemu su oni vidjeli svoga iskupitelja, a možda u njima, u toj odjednom gromoglasnoj gomili, sada priliku vide i pokušaju je ugrabiti neki politički opsjenari koji bi na njihovoj srdžbi gradili popularnost nudeći jednostavna, što će reći – radikalna rješenja.

U međuvremenu, vlast je i dalje nonšalantna pa ogorčenima gura pod nos statističke brojke o niskim stopama kriminala i sveopćoj sigurnosti, kako u Splitu, tako i drugdje u zemlji. No, što ako je ovo splitsko trostruko ubojstvo prvo veliko upozorenje da nešto vrije ispod statistički mirne površine? I da će, kad sistem opet zaglavi, zapucati kalašnjikov.

Koliko bi taj „kill bill“ obrazac furiozno pravedničke „oko za oko“ osvete mogao postati opasan, govori naizgled šaljivi, a zapravo zloslutni komentari s društvenih mreža povodom jedne sudske presude. Ovih dana je jedan lokalni hrvatski političar nepravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu od deset mjeseci zatvora jer je tukao, gušio i na druge načine zlostavljao svoju suprugu. Neki su, komentirajući tu vijest i smatrajući da je presuda nasilniku i političkom moćniku preblaga, zavapili "Filipeeee!“ zazivajući ubojicu iz Splita. Valjda će ostati samo na toj lošoj šali.

 

VEZANE VIJESTI

KOMENTARI

TRAŽI

MARKETING


RTVUSK LIVE






MARKETING