IDENTIFIKACIJE ŽRTAVA U TUZLI: POTRESNA SVJEDOČENJA O ODVOĐENJU MUŠKARACA IZ VLASENICE

- Ekshumirani iz dvije masovne grobnice na području Vlasenice

  • AUTOR: Anadolu Agency
  • 13.06.2018 - 14:07
  • 1492

TUZLA, 13. juna  - U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija osam vlaseničkih, zvorničkih i bratunačkih žrtava bošnjačke nacionalnosti ekshumiranih krajem prošle godine iz masovnih grobnica Jelovačka česma i Tugovo, na području Vlasenice.

Grobnice su međusobno udaljene 15-ak metara i iz njih je ekshumirano ukupno 28 posmrtnih ostataka.

Danas su u Tuzli potvrđene identifikacije žrtava: Suljo (Hasib) Alispahić rođen 1922. godine u Vlasenici, Sadik (Ibrahim) Džindo rođen 1947. godine u Vlasenici, Meho (Bajro) Ferhatović rođen 1962. godine u mjestu Kuljančići, općina Vlasenica, Sejmo (Adem) Ibrabimović rođen 1960. godine u mjestu Pobuđe, općina Bratunac, Ismet (Esad) Kavazović rođen 1925. godine u Vlasenici, Rifet (Ramo) Omerović rođen 1955. godine u Vlasenici, Nesib (Salkan) Salkić rođen 1937. godine u mjestu Zaseok, općina Zvornik, Abdulah (Davud) Gogić rođen 1954. godine u Vlasenici.

Prilikom identifikacije svojih najbližih članova porodice, mogla su se čuti potresna svjedočenja o odvođenju civila iz njihovih kuća, nakon čega su ubijani, a njihovi su posmrtni ostaci identificirani tek danas, 26 godina poslije. 

Mensur Ferhatović, koji živi u Rijeci, identificirao je brata Mehu Ferhatovića, ubijenog u 30. godini.

"Danas radimo identifikaciju šeste žrtve mojih najbližih. Trojicu daidža već smo ukopali na Šehidskom mezarju u Vlasenici. Moj otac i dva brata su odvedena i ubijena i nakon 25 godina brata koji je 1962. godište, to je srednji brat, došli smo danas da potvrdimo obdukcijski nalaz, da je to on, koji je nađen u Vlasenici na Jelovačkim česmama", izjavio je Ferhatović.

Mensur dodaje da je otac Bajro u 60. godini ubijen strijeljanjem u potiljak, a traže se još uvijek posmrtni ostaci brata Mirsada (32).

Braća su, priča Ferhatović, zajedno odvedena iz porodične kuće.

"Zadnji kontakt koji sam imao s njima bio je 17. maja 1992. godine. Pričao sam s ocem i njegove su riječi bile da su iza pola noći upali maskirani vojnici Srbi u kuću. Njega su udarili u glavu i on je ostao u kući, a njih su dvojicu odveli. Nakon toga više nikakvog kontakta ni informacija nismo imali", navodi Ferhatović, dodajući da je otac Bajro još neko vrijeme živio s preostalim Bošnjacima u Vlasenici, ali da je ubrzo odveden zajedno sa svojim komšijama i strijeljan. 

Mirsad Alispahić iz Vlasenice identificirao je oca Sulju koji je odveden 23. maja 1992. godine i od tada mu se gubio svaki trag. 

"To mi je majka pričala. Ona je došla poslije toga u Tuzlu ovdje. Oni su došli navečer oko 20 sati. Ušli su u kuću da ga povedu, ali ona nije dala. Nju su gurnuli u stranu i njega su dvojica odvela. Auto neki crveni Yugo je čekao ispred kuće i njega su strpali u tog Yugu", priča Alispahić, dodajući da se u Vlasenicu vratio prije 15 godina i sve vrijeme nastoji saznati istinu o ubistvu svog oca.

Nebojša Bogosavljević je u vrijeme vlaseničkog pakla imao 14 godina. Tada se, priča, zvao Edis, a prezivao Džindo. No, tadašnje su vlasti pod prijetnjom slanjem u logor i ubistvom su primorale njegovu majku Denku, vlaseničku učiteljicu, da promijeni svoje vjenčano prezime i imena i prezime svojih sinova.

Bogosavljević, koji je danas identificirao svog oca Sadika Džindu, sjeća se da mu je otac odveden ubrzo nakon što su odvedene i komšije iz jedne kuće, 29. juna 1992. godine.

"Policajac u maskirnoj uniformi je stajao ispred vrata s automatskom puškom i kundakom na preklop i pitao da li živi tu dotična osoba tj. moj otac Sadik. Izašao je i drugi je otišao iza kuće. Ne znam zašto, imao je neki razlog i dozivao je iza kuće, a odazvao se moj stariji brat. Izašao je i on iz prizemlja, odatle su ih obojicu poveli. Ovaj koji je bio iza kuće, poslije kada su ih strpali u vozilo, rekao je: Hajde, ti mali, izlazi napolje, nema za tebe mjesta", navodi Bogosavljević i dodaje da je vozilo s njegovim ocem otišlo u pravcu centra Vlasenice i da Sadika više niko nije vidio živog. 

U Vlasenici je ubijeno 2.643 Bošnjaka, a najveći broj likvidiran je 1992. godine. Preko 8.000 Bošnjaka prošlo je kroz zloglasni logor Sušica, gdje su mučeni i ubijani. 

Za ratne zločine u Vlasenici osuđeni su Dragan Nikolić, zvani Jenki, koji je osuđen u Hagu, a prije nekoliko dana je preminuo u Vlasenici. Predrag Bastah, zvani Car, i Goran Višković, zvani Vjetar, osuđeni su pred Sudom BiH. Veljko Bašić, nekadašnji upravnik logora Sušica, u kojem je mučeno više od 8.000 Bošnjaka, oslobođen je odlukom Suda BiH zbog starosti.


VEZANE VIJESTI

PODIJELI

KOMENTARI
PRATITE NAS
PRETRAŽI
TVUSK LIVE



PROMO VIDEO TVUSK 2016

MARKETING
MARKETING