IDENTIFIKACIJE ŽRTAVA U TUZLI: POTRESNA SVJEDOČENJA O ODVOĐENJU MUŠKARACA IZ VLASENICE

- Ekshumirani iz dvije masovne grobnice na području Vlasenice

  • AUTOR: Anadolu Agency
  • 13.06.2018 - 14:07
  • 1699

TUZLA, 13. juna  - U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija osam vlaseničkih, zvorničkih i bratunačkih žrtava bošnjačke nacionalnosti ekshumiranih krajem prošle godine iz masovnih grobnica Jelovačka česma i Tugovo, na području Vlasenice.

Grobnice su međusobno udaljene 15-ak metara i iz njih je ekshumirano ukupno 28 posmrtnih ostataka.

Danas su u Tuzli potvrđene identifikacije žrtava: Suljo (Hasib) Alispahić rođen 1922. godine u Vlasenici, Sadik (Ibrahim) Džindo rođen 1947. godine u Vlasenici, Meho (Bajro) Ferhatović rođen 1962. godine u mjestu Kuljančići, općina Vlasenica, Sejmo (Adem) Ibrabimović rođen 1960. godine u mjestu Pobuđe, općina Bratunac, Ismet (Esad) Kavazović rođen 1925. godine u Vlasenici, Rifet (Ramo) Omerović rođen 1955. godine u Vlasenici, Nesib (Salkan) Salkić rođen 1937. godine u mjestu Zaseok, općina Zvornik, Abdulah (Davud) Gogić rođen 1954. godine u Vlasenici.

Prilikom identifikacije svojih najbližih članova porodice, mogla su se čuti potresna svjedočenja o odvođenju civila iz njihovih kuća, nakon čega su ubijani, a njihovi su posmrtni ostaci identificirani tek danas, 26 godina poslije. 

Mensur Ferhatović, koji živi u Rijeci, identificirao je brata Mehu Ferhatovića, ubijenog u 30. godini.

"Danas radimo identifikaciju šeste žrtve mojih najbližih. Trojicu daidža već smo ukopali na Šehidskom mezarju u Vlasenici. Moj otac i dva brata su odvedena i ubijena i nakon 25 godina brata koji je 1962. godište, to je srednji brat, došli smo danas da potvrdimo obdukcijski nalaz, da je to on, koji je nađen u Vlasenici na Jelovačkim česmama", izjavio je Ferhatović.

Mensur dodaje da je otac Bajro u 60. godini ubijen strijeljanjem u potiljak, a traže se još uvijek posmrtni ostaci brata Mirsada (32).

Braća su, priča Ferhatović, zajedno odvedena iz porodične kuće.

"Zadnji kontakt koji sam imao s njima bio je 17. maja 1992. godine. Pričao sam s ocem i njegove su riječi bile da su iza pola noći upali maskirani vojnici Srbi u kuću. Njega su udarili u glavu i on je ostao u kući, a njih su dvojicu odveli. Nakon toga više nikakvog kontakta ni informacija nismo imali", navodi Ferhatović, dodajući da je otac Bajro još neko vrijeme živio s preostalim Bošnjacima u Vlasenici, ali da je ubrzo odveden zajedno sa svojim komšijama i strijeljan. 

Mirsad Alispahić iz Vlasenice identificirao je oca Sulju koji je odveden 23. maja 1992. godine i od tada mu se gubio svaki trag. 

"To mi je majka pričala. Ona je došla poslije toga u Tuzlu ovdje. Oni su došli navečer oko 20 sati. Ušli su u kuću da ga povedu, ali ona nije dala. Nju su gurnuli u stranu i njega su dvojica odvela. Auto neki crveni Yugo je čekao ispred kuće i njega su strpali u tog Yugu", priča Alispahić, dodajući da se u Vlasenicu vratio prije 15 godina i sve vrijeme nastoji saznati istinu o ubistvu svog oca.

Nebojša Bogosavljević je u vrijeme vlaseničkog pakla imao 14 godina. Tada se, priča, zvao Edis, a prezivao Džindo. No, tadašnje su vlasti pod prijetnjom slanjem u logor i ubistvom su primorale njegovu majku Denku, vlaseničku učiteljicu, da promijeni svoje vjenčano prezime i imena i prezime svojih sinova.

Bogosavljević, koji je danas identificirao svog oca Sadika Džindu, sjeća se da mu je otac odveden ubrzo nakon što su odvedene i komšije iz jedne kuće, 29. juna 1992. godine.

"Policajac u maskirnoj uniformi je stajao ispred vrata s automatskom puškom i kundakom na preklop i pitao da li živi tu dotična osoba tj. moj otac Sadik. Izašao je i drugi je otišao iza kuće. Ne znam zašto, imao je neki razlog i dozivao je iza kuće, a odazvao se moj stariji brat. Izašao je i on iz prizemlja, odatle su ih obojicu poveli. Ovaj koji je bio iza kuće, poslije kada su ih strpali u vozilo, rekao je: Hajde, ti mali, izlazi napolje, nema za tebe mjesta", navodi Bogosavljević i dodaje da je vozilo s njegovim ocem otišlo u pravcu centra Vlasenice i da Sadika više niko nije vidio živog. 

U Vlasenici je ubijeno 2.643 Bošnjaka, a najveći broj likvidiran je 1992. godine. Preko 8.000 Bošnjaka prošlo je kroz zloglasni logor Sušica, gdje su mučeni i ubijani. 

Za ratne zločine u Vlasenici osuđeni su Dragan Nikolić, zvani Jenki, koji je osuđen u Hagu, a prije nekoliko dana je preminuo u Vlasenici. Predrag Bastah, zvani Car, i Goran Višković, zvani Vjetar, osuđeni su pred Sudom BiH. Veljko Bašić, nekadašnji upravnik logora Sušica, u kojem je mučeno više od 8.000 Bošnjaka, oslobođen je odlukom Suda BiH zbog starosti.


VEZANE VIJESTI

PODIJELI

KOMENTARI
PRATITE NAS
PRETRAŽI
TVUSK LIVE



IZBORI 2018

PROMO VIDEO TVUSK 2016

KONKURS ZA DODJELU NOVINARSKE NAGRADE EMIN HUSKIĆ 2018

MARKETING
MARKETING